Petar Bočkaj s nepunih 25 godina već je starosjedilac u Osijekovoj svlačionici. Ovo su mu pete ljetne pripreme s bijelo-plavima, po čemu nakon Mileta Škorića ima najduži staž.

I po ovim prvim danima priprema u Svetom Martinu na Muri suvišno je pitati kako se radi, jasno je to uočljivo, no zanimljivo je čuti od njega razlikuju li se po nečemu ove od nekih prijašnjih.

- Prema novim igračima i prema intenzitetu rada, koliko se traži da bude maksimalna koncentracija i ozbiljnost dok se radi. I ambicije su veće otkako je došao trener Nenad Bjelica, "guramo" se maksimalno, na svakom treningu i svakoj utakmici, želimo osvojiti najviše što možemo. Postavljamo si najviše ciljeve koje smo prošle sezone i ostvarili, iako nismo uspjeli osvojiti naslov. No, dali smo maksimum, to je nogomet, idemo dalje. Ove godine ćemo pokušati biti još bolji, dati sve od sebe, pa ćemo vidjeti što će nam to donijeti. Što se dugovječnog staža u Osijeku tiče, drago mi je to, iako sam možda već mogao i negdje drugdje biti. Ali sretan sam što sam ovdje i što mogu pridonijeti momčadi da ostvari bolje rezultate.



Navijačima je svakako lijepo znati da je Bočkaj na uvodnim testiranjima bio među najboljima. I to govori koliko se pripremio pred novu sezonu u kojoj i od sebe ima viša očekivanja.

- Dobili smo svi program od trenera što moramo raditi i jednostavno sam ga slijedio, radio sam što je trebalo i vratio sam se u najboljem mogućem izdanju. U novoj sezoni očekujem da budem ne samo bolji nego lani, nego najbolji do sada. Dajem sve od sebe, što nikada nije bilo upitno. I da svi zajedno napravimo velike stvari.

Bočkaj je bio među igračima čiji se izlazni transfer spominjao kao jedna od mogućnosti ovog prijelaznog roka. Reakcija navijača na to bila je gotovo identična, nisu htjeli ostati bez igrača kojeg obožavaju i mogli su odahnuti, jer ni on nije imao želju napustiti Gradski vrt.

- Tako je, bilo je vjerojatno i ponuda klubu, no pričao sam i s predsjednikom te s drugim ljudima u Klubu, i rekao da želim ostati još jednu sezonu da probamo osvojiti naslov. Ako ne pokušaš nikad nećeš znati, bila bi to nagrada za sve. Osijek dugo godina nije osvojio trofej i dat ćemo sve da se to konačno promijeni. Ne ide to preko noći, potrebno je ići korak po korak, a i Klub je primijetio da je spreman ići na višu razinu od trećeg, četvrtog mjesta i ulaska u Europu, a doveden je i ambiciozni trener koji zna što radi i želi, i koji nije sigurno tu da bi bio treći. Cilj je otići do kraja i biti prvi, sami smo došli do te razine da to možemo i ostvariti.

Istaknuo je kako je trebalo postupno i igrački izgraditi momčad, znači li to onda da je ova najjača u kojoj je igrao?

- Jest, uz onu kad sam došao i s kojom smo pobijedili PSV, dobiti ih dva dva puta nije slučajno. Stvarno je bila super momčad i bili smo tada i najbolji, ali smo i najviše pali, jer smo skoro osam-devet najboljih igrača prodali. Ne kažem da nisam bio najbolji, ha-ha. Imao sam i ja priliku tada otići, iako sam tek došao, bilo je ponuda iz Francuske, Njemačke i Švicarske, ali zbog navijača, kluba, svega, nismo mogli prihvatiti tu ponudu. I cijeli grad vjerojatno bi poludio da sam tada otišao. Ostao sam ovdje i pišemo povijest.



U novoj sezoni trebali bi se vratiti i navijači na tribine, lani je Osijek odigrao samo jednu u Gradskom vrtu s podrškom s tribina, a ta je Bočkaju ostavila miješane emocije.

- Protiv Gorice imao sam 100. nastup, ali sam se ozlijedio. Drago mi je čuti da se navijači vraćaju, mislim da će nam to biti još dodatni impuls i motiv da probamo nešto osvojiti s njima, oni su ipak ti koji nas bodre i vuku i kad je teško, i izvlače iz nas maksimum. Možemo samo nagađati što bi bilo da su bili i lani s nama, mi smo i bez njih davali svoj maksimum. Osobno mislim da bismo bili bolji, ali što je tu je, to je prošlost i okrećemo se novoj sezoni.

Ubaciti lijevom ili desnom nogom svejedno mu je, od dolaska Bjelice istrenirao je i desnicu, jer je trener bijelo-plavih zahtijevao da se s krila ide odmah na centaršut. Bočkaj je promijenio nekoliko pozicija u momčadi, u posljednje vrijeme uglavnom je bio ofenzivni na lijevoj ili desnoj strani, što mu više odgovara?

- Skroz mi je svejedno što igram, bitno mi je samo igrati da mogu pomoći momčadi. Sad sam se već i afirmirao i na jednu i na drugu poziciju, ali i na beka, tako da mi stvarno nije problem odigrati i neku poziciju koju inače ne igram. Ali najviše preferiram desno krilo.

Od dolaska u Gradski vrt poznat je po svojim sjajnim slobodnim udarcima koje su već i navijači počeli proslavljati kao pogotke prije negoli bi bili i izvedeni. Ono što je zanimljivo je da ih je tek u Osijeku počeo izvoditi, a uz smijeh je pokušao pojasniti "formulu" svog uspjeha s njima.

- Ne znam, ha-ha, to sam ja. Jednostavno sam krenuo od ničega, doslovce tako, i malo-pomalo, našao sam sredinu gdje mogu naći najbolji šut i preciznost, a to sam iskombinirao skupa s jačim udarcem. Kad sam naučio pucati normalno, kad sam "naštimao" nogu, onda sam počeo i snagu dodavati.

Za manje od mjesec dana počinje nova sezona, a s njom i europski izazovi. Prva je prepreka poljski Pogon Szczecin.

- Mislim da smo bolja momčad, i da se tu ipak više pita nas. Ako ćemo mi biti na svojoj razini, bar na onoj na kojoj smo bili prošle sezone, a trenutačno smo još bolji, samo se moramo uigrati, kad se uklope novi igrači.

Možda je percepcija u javnosti o njemu drugačija, no Bočkaj je taj koji je najuslužniji novim igračima pri dolasku među bijelo-plave, pomaže im da se što prije uklope, a i na treninzima je među najagilnijima, bodreći suigrače da izdrže napore i odrade zacrtano.

- Dugo sam ovdje i imam to iskustvo, a sjećam se kako je meni bilo kad sam bio u toj poziciji. Našao sam se u toj ulozi da bodrim sve igrače, nevažno je sada je li netko mlađi ili stariji. Svima govorim sad ćeš me psovati, ili htjeti prebiti, ali ćeš mi poslije treninga biti zahvalan. Dovoljno sam iskusan i znam kako je kad je teško, treba ti netko da izvuče maksimum iz tebe, svaki dodatni impuls je dobrodošao.

Nedavno se oženio, što je obilježio fotografiranjem u Gradskom vrtu, što je bila suprugina ideja.

- Ja sam odigrao toliko utakmica u Gradskom vrtu, a njoj je bila prilika izići na glavni teren. Naravno, ženu se mora slušati. Sve sam si posložio, kako se kaže, ako ne naučiš na tuđim pogreškama moraš na svojim. Nadam se da sam naučio, sretan sam, imam dvoje zdrave djece, i to je najvažnije.

Jasno je kako razgovor nije mogao proći bez čestitki suigračima reprezentativcima Miletu Škoriću i Laszlu Kleinheisleru.

- Čujemo se stalno s našim kapetanom, velika je stvar za nas što je tamo, nevažno je igra li ili ne. Nadam se da će što duže ostati i priključiti nam se što kasnije, u završnim borbama u Europi. Prvi smo put imali dva igrača na Euru, što reći o Laciki, to što je bio igrač utakmice protiv Francuske govori u kakvoj je on formi, čovjek igra nogomet života. Cijelu polusezonu igrao je i vukao momčad, zabijao važne golove, a sad i u reprezentaciji. Sada će se odmoriti nekoliko dana, pa će nam se pridružiti, momčad ga takvog treba - ponosan je bio Bočkaj na suigrače s kojima će ove sezone loviti trofej(e).