Dvije se zime u Bijelom Brdu dozivalo ime Vinkovčanina Luke Muženjaka! Protekle je taj organizator igre bio novogodišnji dar BSK-u u grčevitoj proljetnoj borbi za ostanak u drugoligaškoj konkurenciji koja je uspješno apsolvirana. A tada je 26-godišnji (4. travnja 1993.) Luka odlučio nastaviti nositi žuto-plavi dres, i u tekućoj sezoni čiji je prvi dio bio preslika debitantskoga.

BSK je, naime, ponovno pri dnu redoslijeda te je za zadržavanje statusa oko Luke trebalo okupiti igračko društvo koje će biti sposobno ispuniti natjecateljski cilj. U tome se smjeru krenulo, ali je "korona doba" odgodilo trasirani put ostanka u čijoj zadnjoj domaćoj pobjedi protiv Hrvatskog dragovoljca Muženjak nije participirao.

- U dugoj karijeri istegnuće zadnje lože mi je, praktički, prva ozljeda koje su me, inače, zaobilazile. Srećom, lakše je prirode te sam preskočio samo jedan susret koji su suigrači odlično apsolvirali te dokazali da zaslužujemo biti među hrvatskim nogometnim drugoligaškim klubovima. Ozljedu sam doživio kolo ranije u Rijeci, kad smo uzeli kapitalne bodove favoriziranom Orijentu 1919 i podignuli samopouzdanje uz koje je ostanak u konkurenciji prilično izgledna opcija za čije ispunjenje ćemo morati pričekati - pojasnio je Luka prethodno izbivanje iz natjecateljskog susreta u kakvom je smjeru bio pripreman, doslovce od malih nogu, budući da je u organizirani trenažni proces limača Cibalije u rodnim Vinkovcima krenuo 2000. godine.

Prošavši zatim sve klupske kategorije i početkom lipnja 2011. potpisavši prvi četverogodišnji profesionalni ugovor s matičnim klubom. Logičan slijed, jer je taj vezni igrač istodobno prošao sve mlade reprezentativne selekcije Hrvatske, od U-15 do U-20, imajući relevantnu ulogu među tim vršnjacima. Dobre igre u elitnom državnom razredu otvorile su mu horizonte i mogućnost biranja. Nije bio sretne ruke, jer je potpis umjesto na ugovor s pulskom Istrom 1961 toga ljeta 2015. godine stavio s tadašnjim slovenskim prvoligašem DNŠ Zavrč. I nakon svega dva mjeseca napustio Deželu...

- Teško je reći što bi bilo da nisam nasjeo i potpisao za Zavrč gdje su me za to "smotali" već nakon dva odrađena treninga. Mlad, bez logistike i iskustva, ali uz vjeru u vlastite sposobnosti, čista srca krenuo sam u tu inozemnu avanturu koja mi je ubrzo otvorila oči te sam shvatio kako funkcionira aktualni svijet profesionalnog nogometa. Relativizirana kvaliteta uopće nije primarna, tako da gutanje gorkih tableta nisam htio, a niti mogao dugo trpjeti te sam poslije svega nekoliko neodigranih prvenstvenih utakmica pokupio stvari i pobjegao ne osvrćući se. Psihološki je oporavak relativno dugo trajao, pri čemu mi je prva misao bila zaključiti karijeru, ali sam poslije nekoliko mjeseci shvatio da ne mogu olako odbaciti godine mukotrpnog treniranja i stjecanja kvalitete uz koju sam zaigrao na najvišoj razini. Do ožujka 2016. bio sam bez kluba, a tada sam pristupio sisačkoj Segesti te se nakon igračke reinkarnacije toga ljeta vratio u Cibaliju za koju sam igrao sljedeće dvije sezone noseći i kapetansku vrpcu - priča Muženjak.

No u matičnom klubu nije dugo ostao.

- Nestabilna klupska situacija primorala me na novi odlazak izvan granica Hrvatske koji opetovano nije bio pravi izbor. Druga država, ali identični odnosi koji su me definitivno sveli u realnost te sada sve promatram drugim očima - bez gorčine je rezimirao Muženjak nastojanja kapitaliziranja nogometnog umijeća.

Nova, pak, epizoda u kazahstanskom prvoligašu Ordabasyju trajala je šest mjeseci, da bi se početkom prošle godine vratio u Hrvatsku i bio na novom raskrižju, odnosno početku. Prihvativši zatim poziv iz obližnjeg Bijelog Brda, gdje je bio znatno više od ponajboljeg igrača zaslužnog za ostanak BSK-a u drugoligaškoj konkurenciji. Bio je lider momčadi, kako na terenu tako i na treninzima, tako podignuvši suigrače te zasluživši priznanje klupskih čelnika, struke i pristaša kluba s krajnjeg istoka Hrvatske koji je na dobrom putu etablirati se na državnoj nogometnoj mapi.

- Organizacijski i kadrovski BSK zaslužuje mjesto u Drugoj HNL, a mi igrači ćemo se sigurno pobrinuti da klub ostane u drugom razredu hrvatskog nogometa. Kvaliteta, nedvojbeno, postoji i sigurno je iznad nekolicine konkurenata, tako da smo svi optimisti. Prošao sam već dosta toga, ali se nigdje nisam tako dobro i opušteno osjećao kao u Bijelom Brdu gdje sam odlično prihvaćen, jer nije slučajno klub iz sela godinama među vodećima na istoku Hrvatske, a u zadnjih 20-ak mjeseci iskoračio je izvan tih granica. Još nisam dosegnuo gornju granicu, ali me stečeno iskustvo sigurno neće ponovno odvesti u nepoznato i novu avanturu - zaključio je Luka Muženjak.