Dumitru Mitu ponovo je na nogometnom travnjaku u Osijeku! Ne u Gradskom vrtu, na koji je kročio 1996. i sljedećih šest godina branio boje prvoligaša, zabivši 26 pogodaka u 160 nastupa, nego istočnije, na ŠC-u "Ante Gotovina" (bivši ŠRC Bikara), gdje je pristupio Metalcu i igrat će u proljetnom dijelu prvenstva za tog petoligaša.

Mitu je za Metalac zaigrao u subotnjem pripremnom ogledu s baranjskim šestoligašem Vardarcem i imao zavidniju ulogu dok je imao svježine. U prvom je dijelu, naime, dva puta asistirao i zabio iz kaznenog udarca za vodstvo (4:3) momčadi koju je s kapetanskom vrpcom izveo na teren.

Sada 45-godišnjak (13. veljače 1975.), Mitu nije skidao osmijeh s lica. Davno se rastao i od Osijeka, u koji je kao neafirmirani i daroviti 21-godišnjak došao i preko njega načino solidnu karijeru. Nakon Osijeka igrao je u zagrebačkom Dinamu, gdje je napravio novi iskorak, došavši i na prag hrvatske reprezentacije, ishodivši i naše državljanstvo, ali nikad nije zaigrao za Hrvatsku, kao ni za Rumunjsku.

- Nisu me, jednostavno, pozvali - lakonski je odgovorio dobro raspoloženi Mitu.

Nakon tri zagrebačke slijedile su dvije sezone u grčkom Panathinaikosu te posudba u Rijeku pa preko CFR-a Cluj povratak u Maksimir, odakle je, na dvije godine, otišao u Kinu i zatim se vratio u rumunjski UTA Arad, gdje je 2009. zaključio profesionalnu karijeru. Nastavljajući igrati u niželigašima, a poziv iz Metalca zatekao ga je u petoligašu iz Arada.

- Poziv kuma i predsjednika Metalca Bore Ivkovića nisam mogao odbiti! Ni zov, praktički, moga Osijeka, gdje sam proveo možda i najljepše godine života realizirajući se u sportu koji mi je velika ljubav i nikako se ne mogu nagovoriti umiroviti. Nisam mirovao ni proteklo desetljeće iako su svjetla reflektora i velike nogometne pozornice već relativno davno iza mene, ali svaki put kada iziđem na teren, postanem svoj i tu se najbolje osjećam. Dok je toga osjećaja i zdravlja, ne mislim odustati od igranja nogometa, točnije, druženja, koja će sada postati primarnija kategorija jer natjecateljski doseg nije relevantan. Volim, međutim, pobijediti u svakoj utakmici, neovisno o statusu borbi, tako da se taj pristup neće promijeniti - u dahu će Mitu, kojem je prošlotjedni, zapravo, bio drugi nastup za klub, čiji novi član tek treba postati, jer mora ishoditi dokumentaciju iz Rumunjske za prelazak u drugi savez. Mitu je, naime, za Metalac prvi put zaigrao u rujnu 2018., kada je, na 70. rođendan toga kluba došao Dinamo s trenerom Nenadom Bjelicom, koji je startni dio seniorske karijere proveo igrajući za "metalce". Klub radnika, koji je zenit doživio u obje države u kojima je egzistirao dosegenuvši drugi po jakosti razred. O tome se na jugoistoku Osijeka ne razmišlja, nego kako nastaviti aktivnosti i okupljati mladež.

- Bit će mi iznimno drago budem li poticaj djeci i mladeži da se aktivno uključe u nogometni sport. Trenerski mi poziv nije blizak, jer da sam htio tim putem, mogao sam već u Rumunjskoj, gdje su mi na nekoliko mjesta to nudili. Želim, međutim, samo igrati i ne znam gdje bih drugdje bio da nisam na terenu. Kada mi to prilike dopuste, jer sada i radim, a za tu svoju poslijepodnevnu preokupaciju imam punu potporu i razumijevanje obitelji, žene i troje djece. Živimo u Aradu i otamo ću nastojati doći na svaki susret Metalca kako bih što više pridonio, a vjerujem da će zadovoljstvo biti dvosmjerno, jer uvijek volim doći u grad svoje mladosti - emotivno će Mitu, koji duhom, zapravo, nikad nije otišao iz Hrvatske. Posebice prati klubove za koje je igrao...

- Raduje me da su sva ta tri kluba stabilizirana i u usponu, koji ih je već, dobrim dijelom, etablirao na europskoj mapi - zaključio je Dumitru, poručivši: Do skorog viđenja...