Bitola, moj roden kraj, makedonska je narodna pjesma o gradu koji je u sportskom smislu prva asocijacija na rukomet i odakle dolazi Eurofarm Rabotnik, subotnji suparnik NEXE-a u 3. kolu Kupa EHF-a.

Bitolj je u Makedoniji, ono što je Bjelovar ili Metković, a čemu teže biti Našice u Hrvatskoj. Rukometni grad. U doba bivše Jugoslavije za njega se pričalo kako "tko nije igrao u Bitolju, ne zna kako izgleda pravo navijanje." Bilo je to u vremenu Rukometnog kluba Pelister, kluba koji je osamdesetih bio u vrhu bivše države, a danas životari u makedonskoj ligi.


Eurofarm Rabotnik je novi klub iz Bitolja nastao 2011. godine. Zanimljivo, pokrenuo ga je jedan bvši rukometaš Osijeka. Ivan Markovski, nekad odlični desnokrilni makedonski reprezentativac, u karijeri je igrao za Metković i Zagreb, a kraće vrijeme bio je i u Osijeku. Krenuo je Markovski zajedno s također bivšim reprezentativcem Aleksandrom Zarkovim, pokrenuo je rukometnu školu u Bitolju, da bi uz potporu Siljana Micevskog, jednog od najbogatijih Makedonaca, sve preraslo u klub. Markovski i Zarkov su klub dovukli u Prvu makedonsku ligu, a onda su svoje dionice prodali Micevskom, čija obitelj odnosno farmaceutska tvrtka Eurofarm danas apsolutno kontrolira klub.


- Politika kluba je da kostur momčadi čine igrači iz Makedonije, ne samo iz Bitolja nego i iz ostalih gradova i klubova. Prošle godine klub je prvi put igrao u Europi, čak su i prezimili u Challenge Cupu, ali su izgubili od norveškog Bergena. Plasman u skupinu EHF kupa za njih je ogroman uspjeh, tako da u Europi nemaju nikakvih imperativa. Stoga, začudio je odlazak Đorđa Ćirkovića s klupe. Dok je bio trener, učinio je pomak u svakom pogledu, prepričavao nam je Zoran Miševski, kolega sportski novinar iz Bitolja.


Ćirković je naime otišao nakon što je Rabotnik poražen kod kuće od Tatabanye sa 31:21.


- Doista nikakav imperativ nije mu postavljen što se tiče Europe. Znači, svaka pobjeda na ovaj plasman u skupini EHF kupa bila bi plus. Dojam je da je Ćirković sam sebi stvorio imperativ. Nakon utakmice na presici pričao je da će otići jer ga igrači ne prate. Čak je i trener Tatabanye Matić pričao kako je njegov kolega, kako ga je zvao "Ćiro", malo previše temperamentan, još vruć. Otišao je, premda mu je čak i vodstvo kluba dalo podršku.


Na klupu je sjeo nekadašnji reprezentativac Stevče Alušovski.


- Programiran je da bude dobar trener, premda još nema dovoljno iskustva. Bio je šest mjeseci trener Pelistera, kada je bio jesenski prvak, ali je otišao jer je stigla nova Uprava. On nema u Europi imperativ, cilj je kluba ove sezone biti drugi u Makedoniji iza Vardara i sljedeće godine osigurati SEHA ligu.

U SEHA ligi je NEXE starosjedilac.


- Pratimo NEXE i SEHA ligu. Velika prednost NEXE-a je što nema čestih promjena. Ni trenera, a i momčad je neko vrijeme na okupu. S druge strane, Rabotnik ima novog trenera, a momčad se formirala ove zime. Stigla su četvorica novih igrača, bilo je igača na Svjetskom prvenstvu, tako da momčad nije imala dva tjedna zajedničkih treninga.


Primijetili smo podatak kako je protiv Tatabanye bilo 3000 gledatelja. Za Miševskog je to čak i malo.


- Bitolj je rukometni grad. Ljudi vole rukomet, dolaze gledati i Pelister i Rabotnik, jedino najžešći navijači Škembari navijaju samo za Pelister. Nama je ovih 3000 gledatelja čak i manje od očekivanoga. Bilo je naime praznih mjesta, što je rijetkost, pa bi čak protiv NEXE-a, ako bude poraz u Našicama, moglo doći čak još manje gledatelja, što bi bilo ipak razočaravajuće.


Ipak, tvrdi kako u gradu s manje od 80 tisuća stanovnika nema mjesta za dva jaka kluba.
- Bilo je nekoliko pokušaja fuzije, ali nije zaživjelo. U ovom trenutku čak Pelisteru više odgovara fuzija jer je Rabotnik bolje posložen. Mislim da bi bilo dobro imati jedan jak klub koji će moći parirati Vardaru i iskoristiti priliku što je ipak Vardar u silaznoj putanji - zaključio je Miševski.