Pundit, hrvatski bismo rekli sveznalica, Englezi nazivaju osobu koja preko masovnih medija jasno, ali prije svega britko iznosi svoje mišljenje o određenim temama za koje je stručna. Ili se bar smatra stručnom u tom području. Svojim stavovima, dakako, kreira i javno mnijenje. Kada govorimo o engleskom nogometu, "pundit no 1" je sigurno Gary Lineker, bivši engleski reprezentativac, najbolji strijelac Svjetskog prvenstva u Meksiku 1986. godine, koji je jednom prilikom rekao kako mu je draža sadašnja uloga "pundita" od njegovih igračkih dana. U Hrvatskoj, nakon elokventnog, ali mnogima zbog svoje nadobudnosti iritantnog Igora Štimca i dosadnih Gorana Vlaovića i/ili Elvisa Scorije, ipak su se isprofilirali "linekeri" u Jošku Jeličiću i/ili Mariju Staniću. Obojica bez dlake na jeziku, koriste za izražavanje svojih stavova sve medijske platforme, pri tome Jeličić se ipak isprofilirao kao televizijski (su)komentator, a Stanić je svoja mišljenja izražavao pisanom riječju u novinama, na portalima ili društvenim mrežama. Njihovi su stavovi znali pogađati u centar, izgovaraju često ono što prosječni gledatelj ili čitatelj zavaljen u fotelju i pomisli, pa smo s vremenom, poput pravih "opinion makera", njihove stavove počeli prihvaćati zdravo za gotovo. Međutim, nedavno je upravo Mario Stanić, nogometnim žargonom, "promašio ceo fudbal". Ne koristimo pri tome česti izraz srbijanskih sportskih komentatora slučajno. Tako je naš "brončani Vatreni" (imamo sada i one srebrne, nap. a.) odlučio prozvati Vladu RH, predsjednicu, HNS, sve naše političare... kako nismo najplodniju nogometnu godinu materijalizirali i eto poslali kandidaturu za Svjetsko nogometno prvenstvo 2030. godine. Tko su nam po Staniću uzori i tko je to učinio? Kandidaturu za Svjetsko prvenstvo 2030. godine istaknuli su zajednički Grčka, Bugarska, Rumunjska i Srbija. Na "sva zvona" u svom stilu to je objavio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. "Ma bravo za Vučića", kao da zbori Mario Stanić po uzoru na brojne portale koji će za svoje "clickbaitove" koristiti naslove poput "Pogledajte što mogu Srbi, a Hrvati ne" i tako skupljati klikove i komentare. Valjda kada je vidio moć nogometa u (samo)promociji, i Vučić je dobio ovu megalomansku ideju koja ni po čemu ne može biti Hrvatskoj uzor. Uostalom, ništa što trenutno radi Vučić ne može nam biti uzor. Njegovo isticanje kandidature za Mundijal 2030. samo je trenutak da na krilima "putinovsko-macronovsko-kolindinske" promocije i on uzme dio tog promotivnog kolača. A iskreno, kandidatura je na vrbi svirala. Zar je moguće da će FIFA uopće ozbiljno razmotriti dodjelu domaćinstva trima zemljama koje po svim parametrima pripadaju među najlošije ekonomije u Europi i četvrtoj čije gospodarstvo puca po šavovima, a sunovrat je počeo nakon Olimpijskih igara u Ateni 2004. Po tom principu ni Hrvatska, zemlja koja 27 godina nije u stanju izgraditi pošteni stadion, čak i unatoč Zvonimiru Bobanu, nema baš u FIFA-i bolji rejting. Uz to, 2030. godine bit će 100 godina od prvog Svjetskog prvenstva. Zajedničku kandidaturu istaknuli su i Urugvaj, Argentina i Paragvaj pa stoga vjerujemo da će se SP 2030. održati tamo gdje je prije 100 godina sve počelo. Stoga, ako Srbija dobije Svjetsko prvenstvo 2030., kao pravi "wanabee pundit", po uzoru na Garyja Linekera, koji je 2016. godine vodio emisiju samo u čarapama jer se zakleo da će to napraviti ako Leicester osvoji prvenstvo, i ja sam spreman doći jedan dan na posao samo u čarapama. I to, naravno, podijeliti na društvenim mrežama!