Kaže se kako je jutro pametnije od večeri, no jutra u Gradskom vrtu nakon poraza od Rijeke teško da mogu biti "pametnija". Zapravo, možda nema ni potrebe, a ni vremena, pretjerano razbijati glavu tim slabim nastupom. Važnije je shvatiti gdje se griješilo i okrenuti se onom što dolazi, a to je susret protiv Hajduka u četvrtfinalu hrvatskog Kupa.

I to dolazi brzo, već sutra, pa je i to jedan od razloga zbog kojih Rijeku treba što prije pomesti pod tepih zaborava. Nove su utakmice vjerojatno najbolja terapija za zaborav onog što nije bilo dobro. Vremena je malo, ali opet dovoljno za ono što Osijeku treba, a to je "skupljanje glava".

Nema dvojbe kako je susret sa Splićanima najvažniji ove jeseni jer poraz od Rijeke u prvenstvu se još može itekako nadoknaditi, ali iz poraza u Kupu povratka nema.

U osječkim redovima to dobro znaju jer su takvo gorko iskustvo imali lani u istoj fazi Kupa, na istom mjestu, protiv istog suparnika. Malo je poraza koji su tako teško pali osječkoj momčadi kao taj prošlogodišnji od Hajduka u Kupu. I zato Osječani doista trebaju iz sebe izvući ono najbolje kako se takvo nešto ne bi ponovilo. Možda će u tom svjetlu loša partija protiv Rijeke biti motiv više za dokazivanje. Prolaz u polufinale bio bi dobar melem na ranu koju je otvorila Rijeka.

- Želim vjerovati kako je nastup protiv Rijeke bio samo slab dan koji se događa tijekom sezone. Ako nam se morao dogoditi, onda je svakako bolje da je to bilo u prvenstvu nego u Kupu, gdje prilika za popravak ne postoji - kaže Zoran Zekić, trener nogometaša Osijeka.

Zekić je "nanjušio" određeno opuštanje u svlačionici prije susreta s Rijekom jer je cijeli taj tjedan upozoravao kako "neki igrači nisu na željenoj razini". Ponovio je to i nakon Rijeke, a uoči Hajduka imat će važan posao. Treba kvalitetno "naturirati" momčad za taj susret Kupa.

Kada je Osijek u pitanju, razliku između uspjeha i neuspjeha kod njega čini mentalni sklop. Kada bijelo-plavi djeluju kao kolektiv, vraški su neugodan suparnik svakome. Teško im je stvoriti priliku za pogodak, a prije ili poslije do izražaja dođe individualna kvaliteta koju posjeduju. Međutim, kad kao protiv Rijeke ta kolektivnost izostane, kada "svatko počne na terenu voditi svoju politiku", onda stižu lančani problemi.

Uoči okršaja sa Splićanima, koje je Osijek ove jeseni već dvaput pobijedio, situacija pomalo podsjeća na lanjsku. Na Poljudu se opet događaju lomovi. Prošle sezone dvije utakmice uoči Kupa u Gradskom vrtu smijenjen je Juan Carillo, a na klupu Hajduka stigao je Željko Kopić, koji je tada uspio razmrdati momčad i ostvariti važnu pobjedu u Gradskom vrtu. Jedinu u posljednjih sedam susreta Osijeka i Hajduka uopće. Sada je Zorana Vulića zamijenio Siniša Oreščanin, sigurna pobjeda nad Rudešom Splićanima je donijela novu energiju i optimizam, što će samo biti dodatni izazov za Osječane. Naravno, ostaje pitanje što će učiniti Zekić. Nezadovoljstvo pojedincima u momčadi ne skriva, hoće li im pružiti još jednu priliku ili će se odlučiti na promjene? Nije to laka odluka jer to nije utakmica koja predstavlja podlogu za eksperimente. Trebaju igrati najbolji igrači bez obzira na stanje u kakvom se nalaze. Vrijeme je da iskusni preuzmu odgovornost na sebe.

Uostalom, do kraja jeseni ostale su još samo tri utakmice. Njih treba odraditi u nominalnom najjačem mogućem sastavu, pa u zimu podvući crtu i odlučiti koji smjerom krenuti dalje ako neke stvari nisu onakve kakve bi Zekić želio. Pred bijelo-plavima je 90 ili moguće je više minuta, u kojima trebaju, kako bi rekli Englezi, prove a point, ili u slobodnom prijevodu neka pokažu da su vrijedni rezultatskih očekivanja koja su postavljena pred njih.