Donna Vekić ove godine nije osvojila ni jedan WTA naslov, ali 2018. je bila vrlo uspješna. Najuspješnija u njezinoj karijeri. Igrala je finale Washingtona, prvi put u karijeri ušla je u drugi tjedan Grand Slama, osminu finala dohvatila je na najvećoj teniskoj svjetskoj sceni - Wimbledonu. I ono što je najveći dobitak godine, to su stav i samopouzdanje, igra na visokom nivou, i pobjede nad top 10 igračicama koje su u drugom dijelu sezone bile česte. Osječka tenisačica sezonu je okončala na 34. mjestu WTA ljestvice, što je i njezin najbolji ranking u karijeri. Ova godina donijela je puno toga dobroga, a jedan od razloga zasigurno je i trener, Nijemac Torben Beltz. Čovjek koji je odveo

Angelique Kerber do Grand Slam naslova i svjetskog broja jedan početkom sezone započeo je suradnju s Donnom i prva zajednička godina bila je plodonosna. Najviše u smislu Donnine igre, ali i psihe. Od tenisačice koja se "raspada" u trećem setu postala je igračica za koju meč nije gotov dok se ne odigra posljednji poen.

- Istina, mentalno sam dosta napredovala, to se vidi u igri i na rezultatima. S Torbenom sam dogovorila suradnju u prosincu prošle godine i nije bilo realno odmah očekivati promjene i veće rezultate. Početak sezone nije bio posebno dobar, ali kako je sezona odmicala, ja sam rasla - kaže osječka tenisačica koja je prezadovoljna netom završenom sezonom.

I onda se dogodio Wimbledon, njezin najdraži turnir gdje je odmah u 1. kolu išla na četvrtu nositeljicu, Amerikanku Sloane Stephens, i prognoza je bila brzi oproštaj od All England Cluba. U laka dva seta slomila je Stephens, dobila dodatni impuls i odjurila do osmine finala.

- Prijelomni dio sezone bio je taj prelazak na travu. Počela sam dobro igrati, pobjeđivati, dobila sam na samopouzdanju, a kruna toga je Wimbledon.

Dojmljiv je i rujanski nastup na WTA-u u Tokiju gdje je ostvarila tri pobjede nad igračicama (sadašnjim i bivšim) iz kruga 10 najboljih - ponovno je dobila Stephens, pa Johannu Kontu i Carolinu Garciju. Potom je odigrala još jedan odličan meč, ali nije ušla u finale jer je u trileru izgubila od Pliškove (6:2, 4:6, 6:3).

- Nakon Tokija više nisam ista igračica. Pokazala sam da mogu pobjeđivati igračice iz vrha, i to u nekoliko mečeva zaredom. Dokazala sam to i sebi i drugima. Sigurna sam da više ni jedna igračica nije sretna kad me vidi u ždrijebu. Moj stav je sada da svakoga mogu dobiti i nikoga se ne bojim.

No, Donna priznaje da još nema kvalitetu za krug deset najboljih.

- Nemam taj kontinuitet, ne mogu stalno igrati na tom vrlo visokom nivou. No, i to će doći jednoga dana, važno je samo dobro raditi i trenirati. Osnovni cilj je nastaviti u ovom ritmu, stalno raditi na poboljšanju igre i mentalnoj snazi. Jedna od stvari na kojoj će posebno raditi je servis koji zna biti veliki plus, ali u nekim mečevima početni udarac joj i nije nikakva prednost. Oscilacije na servisu su velike, ali radit ćemo na tome.

Donna priznaje da nema još "sve složeno" za top 10, ali možda u to društvo uđe u sljedećoj godini koju tradicionalno počinje u Australiji.

- Bilo bi lijepo, ali bila bih zadovoljna i kada bi 2019. završila u krugu 20 najboljih. Mislim da je to realnije.

Ambicije na početku sezone su velike, želja je dobro odraditi prva dva turnira, Sydney i Brisbane, a veći rezultati na njima donijeli bi joj pomak na WTA ljestvici i status nosteljice na prvom Grand Slamu Australian Openu.

- Status nositeljice više bih voljela zbog statisfakcije, nego lakšeg ždrijeba - dodaje osječka tenisačica.

No, prije odlaska u Australiju Donna mora odraditi pripreme. Ova sezona bila je duga, teška i naporna, odmor kratak, a treninzi za 2019. već su počeli. I dok se Osječanka odmara od turnira, pred hrvatskim tenisom je jedan veliki događaj. Hrvatska muška reprezentacija predstojećeg vikenda u Lilleu igra s Francuskom veliki finale Davis Cupa.

- Hrvatska pobjeđuje i osvaja naslov! - odrješita je i uvjerena Donna.

I kaže, to nije navijački, nego realno.

- Imamo bolju momčad nego Francuska. Njima ne igra nekoliko važnih igrača, a tandem Čilić/Ćorić može svakoga dobiti. Uz to, imamo i odličan par Dodig/Pavić. Čilić je sigurno umoran, igrao je i na Mastersu u Londonu, ali ovo je finale Davis Cupa i bez obzira na to što se igra u Francuskoj vjerujem da Hrvatska pobjeđuje. Ma sto posto to osvajamo - dodala je Osječanka koja je nekoliko dana boravila u rodnom gradu, a onda otišla na treninge u Švicarsku, a drugi dio priprema sa svojim timom obavit će u Monte Carlu. A onda će već doći Nova godina i put u Australiju gdje kreće nova sezona, nadamo se još bolja od ove.