Hrvatska će ove jeseni imati samo jedan klub u europskim natjecanjima. To će biti zagrebački Dinamo, koji je osigurao nastup u Europskoj ligi, a još može dohvatiti i Ligu prvaka.

Ostala tri hrvatska predstavnika, Osijek, Hajduk i Rijeka, oprostila su se od snova o europskoj jeseni i prije posljednjeg pretkola pa se nakon šest godina prvi puta u doigravanju Europske lige više nemamo kome nadati da će dohvatiti skupinu. Tog ljeta 2012. godine Dinamo je izborio Ligu prvaka, dok su svi ostali ispali u drugom i trećem pretkolu. Od 2010. godine, kada smo prvi puta imali dva kluba u skupinama (Dinamo i Hajduk u Europskoj ligi), samo su još dva puta dva naša predstavnika igrala jesen u Europi, u sezonama 2013/14 i 2014/15 (Rijeka i Dinamo u EL). A u prethodnih pet sezona dva smo puta imali sva četiri kluba u doigravanju (LP ili EL), posljednji puta baš lani. Tada su Dinamo i Osijek ispali na pogodak u gostima, a Hajduk od favoriziranog Evertona. I dok su se nekih prijašnjih godina naši klubovi mogli požaliti da ih ždrijeb nije mazio, ove to nikako ne mogu reći.


Naprotiv, s obzirom da se prvi puta ždrijeb narednog pretkola održavao prije negoli je prethodno završeno, bili su dobri izgledi da se "skidanjem" nositelja u 3. pretkolu izbjegne netko jači u posljednjem pa se tako povećaju izgledi za ulaskom u skupinu. Prijetili su i ove sezone klubovi iz objektivno puno jačih liga (Sevilla, Atalanta, RB Leipzig, Bešiktaš, Olympiacos...), ali ih ždrijeb nije dodijelio našim predstavnicima, koji su dobili prolazne putove. No, nisu to znali iskoristiti. Osijek se oprostio od Europe već u 2. pretkolu od Glasgow Rangersa, a put bi ga kasnije namjerio na Maribor i rusku Ufu. Rijeka je ispala od europskog debitanta Sarpsborga, te time ostala bez dvoboja s Maccabi Tel-Avivom, dok je Hajduk nakon ispadanja od FCSB-a propustio mogućnost da preko bečkog Rapida traži europsku jesen.


Iako je svaki naš predstavnik ispao na "svoj" način (promašene taktike, lutanja u klupskoj politici i sl.) ipak postoji zajedničko obilježje europskog neuspjeha. To se može reći za promašaj u "tajmingu" kadroviranja jer se u europska pretkola ulazilo ili prodajući prvotimce ili dovodeći pojačanja u posljednji tren, od kojih su neka bila i prekasno registrirana za nastup. Svima je jasno kako su svi hrvatski klubovi (ali ne samo oni) osuđeni prodavati svoje najbolje igrače kako bi pokrili proračun, no bitna je ipak razlika u trenutku kada se to radi. Jer nije isto riješiti se nositelja igre bez adekvatnih zamjena na startu sezone ili barem prvo pokušati ostvariti nešto više u Europi, kada se tijekom prvenstva već toliko svi bore za nju.

Jasno je da je lakše teoretizirati sa strane, no možda je ipak došlo vrijeme da se u našim klubovima odluče i na malo hrabriji pristup Europi, jer UEFA je dodatno povećala nagradne fondove za svoja natjecanja i ulazak u skupinu, čak i Europske lige, bitno bi olakšao punjenje proračuna naših klubova. U suprotnom, mogli bi se samo vrtjeti u krug, iz sezone u sezonu, bez željenog iskoraka.