Osječanin ili ako baš hoćete precizno Višnjevčanin Goran Vincek jedan je od onih junaka iz sjene u Rusiji. Još je davno mudri ratni engleski premijer Winston Churchill rekao kako je logistika najpodcjenjeniji dio svake vojske.
E, pa Vincekova primarna zadaća u hrvatskoj reprezentaciji je baš - logistika. Poštovanje prema toj grani danas je sigurno daleko veće nego li u doba Churchilla, a ti ljudi koji se brinu da cijela naša ekspedicija u Rusiji bude uzorno opremljena rade u potpunoj ilegali. I rade "od jutra do sutra".

Malo sna

Vincek je svoj zanat pekao dugo prvo u NK Osijeku, pa u U-21 reprezentaciji Hrvatske da bi nakon SP-a u Brazilu bio unaprijeđen u A selekciju. Euro u Francuskoj bio mu je prvo veliko natjecanje, a u Rusiji prvi put opipava bilo svjetske smotre.
- Za nas u ekonomatu nema previše razlike kada je posao u pitanju. Jedino što je u Rusiji bilo nezgodno su ta daleka putovanja. Posebno su ona bila izražena u grupnoj fazi kada nam ritam odlazaka i povrataka s utakmica nije dao previše prostora za san. Bilo je dana kada smo spavali svega dva sata, ali sad je sve lakše jer se manje putuje. U Sočiju smo se konačno stigli malo odmoriti i opsutiti jer smo bili u njemu pet dana i još na moru, kaže Goran Vincek, jedan od tri ekonoma u A reprezentaciji.
Nakon Eura u Francuskoj 2016. u mirovinu je otišao ekonom Željko Mesić čovjek koji je s reprezentacijom bio od njezinih prvih dana. Je li njegov odlazak značio novo unapređenje za našeg Gogu?
- Nema kod nas izražene hijerarhije. Sada je najstariji ekonom Mladen Pilčić koji je s reprezentacijom od 1998. godine, pa sam tu ja i naš Deni Dennis Lukančić. Svi radimo sve.
Hrvatska je osigurala boravak u Rusiji do samog kraja. Kako to doživljavaju ekonomi?
- Ha, kako? Sretni smo. Istina, već smo 50 dana odvojeni od obitelji, ali kada je rezultat tu ništa čovjeku ne bude teško.
Osim gledanja penala i to dvaput zaredom. Kako je on podnosio te drame?
- Uh, to nije dobro za živce. A kako sam podnosio? Kao i svi mi uz reprezentaciju. Znojili se, okretali leđa, žimirili i na kraju se veselili. Uh, što su slatka bila ta slavlja.

Stalno crni

Obzirom da smo dvaput već prošli nakon jedanaesteraca imaju li igrači sad neke posebne rituale uoči utakmica za koje vjeruju da im donose sreću?
- Nemaju. Ništa nisu mijenjali u odnosu na prve dane. Istina, svaki od njih ima neke svoje navike kojem mi poznajemo, ali nije to ništa posebno.
Hrvatska je većinu svojih utakmica u Rusiji odigrala u pričuvnoj crnoj garnituri. Zbog čega su "kockice" pale u drugi plan u Rusiji?
- Da samo smo protiv Nigerije igrali u prvoj garnituri dresova, ali mi nemamo na to utjecaja jer ovisimo o bojama protivnika. Naša prva garnitura dresova je crveno-bijela što se često poklapa s bojama naših suparnika na ovom prvenstvu. Naše crveno-bijele „kockice“ su nam uvijek prvi izbor, no u ovom konkretnom slučaju FIFA na kraju odlučuje hoćemo li igrati u njemu ovisno o bojama druge reprezentacije. No, ide nam odlično u crnim dresovima pa nije ni loše da ih ne mijenjamo dok su rezultati pozitivni.
Kakvi su ukupni dojmovi po pitanju organizacije prvenstva. Nije tajna kako ekonomi prilično ovise o suradnji i pomoći organizatora.
- Ljudi su ovdje fenomenalni. Od hotela do stadiona svi su maksimalno susretljivi i spremni pomoći. Čak i po pitanju sigurnosti je bolje nego u Francuskoj iako su ovdje kontrole rigoroznije brže ih prolazimo. Inače, naši se kombiji s opremom pečate prije polaska iz hotela i ne smije ih se otvarati prije nego li dođemo na stadion, prenio je Goran Vincek svoja ruska iskustva.

Dalibor KELER