Ovo je nestvarno. Hrvatska je u polufinalu Svjetskog prvenstva! Nakon svega doživljenog možemo svi skupa biti ponosni, a najviše naši reprezentativci i članovi stručnog stožera. Ovo je i velika nagrada za sve ljude koji rade u nogometu u Hrvatskoj. Svi mi koji smo prošli sličnu životnu priču
najbolje znamo cijeniti ovo veliko ostvarenje.

Sve generacije hrvatskih nogometnih reprezentativaca, pa tako i dok sam ja igrao, nosile su breme Vatrenih iz 1998. Kad god se odlazilo na veliko natjecanje, uspoređivalo se s tom nezaboravnom generacijom, pitalo se: Može li se to ponoviti? Naravno, bilo je i objektivnih i subjektivinih okolnosti zbog čega nismo bili blizu. Sada se, smatram, konačno sve posložilo. Prije svega, imamo iskustvo. Ne samo u godinama, nego iskustvo igranja velikih utakmica u svojim klubovima. Imamo igrače od kojih neki pripadaju samom svjetskom vrhu, rekao bih, u top 10 igrača, i to ne samo jedan od njih. Konačno je stvorena i atmosfera, mislim da je posložen i tim oko reprezentacije i sve su to ovi vidljivi rezultati. Znam, nakon svega očekuju se nekakve ocjene utakmice s Rusijom. Ne bih u to u ovom trenutku ulazio. Ni u to što je bilo dobro, ni što je bilo loše i što se može popraviti. Hej, ljudi, u polufinalu smo Svjetskog prvenstva! Ušli smo tamo bez izgubljene utakmice i sve ostalo bilo bi, po meni, pretenciozno. Mi zapravo imamo sve. Igru, rezultat i imamo energiju, koja je bila vidljiva od početka Svjetskog prvenstva. Od prvog trenutka, pa i, rekao bih, tijekom utakmice s Rusijom. Igramo čvrsto, gubili smo, ali toliko smo samouvjereni da je, po meni, bilo pitanje vremena kada ćemo dostići rusku prednost. Cijelu utakmicu imamo stabilnost, čvrstoću, koncentraciju i odlučnost, što mi je fascinantno. I nemojmo sada pričati o tome kako nismo igrali atraktivno. Pa igrali smo. Zar ono u prvom krugu natjecanja nije bilo dovoljno atraktivno? Pobijediti Argentinu sa 3:0. Plasirali smo se u polufinale i što hoćemo više?
Gledao sam Engleze. Imaju doista kvalitetne igrače, igraju na vrhunskoj razini, u vrhunskoj ligi u vrhunskim klubovima. Ali to je reprezentacija protiv koje se može igrati. Osobno, nisu me fascinirali i ako uđemo s energijom kao u prethodnim susretima, naravno da imamo šansu. Dobra je stvar što kod naših igrača i trenera ne osjetim da su se zadovoljili ovim. Ne postoji u izjavama nikakva bahatost. Znaju da nisu završili svoj posao. Takve su navike donijeli iz svojih klubova, gdje također svaka tri-četiri dana igraju vrhunsku utakmicu. Tako je i sada. Već u srijedu čeka nas nova velika utakmica, protiv Engleza. Svi su svjesni kvalitete suparnika, ali, siguran sam, i vlastite snage.
U drugom polufinalu igrat će Francuska i Belgija. Belgija je doista izgledala fascinantno, posebno u onoj utakmici protiv Brazila, i po načinu kako je okrenula Japance, što dovoljno govori o njezinoj psihičkoj snazi i vjeri u sebe, nešto slično onome što ima i Hrvatska. Bit će to otvorena utakmica, ali bih ipak dao prednost Francuzima. Prema mojem mišljenju, Francuska, Belgija i Hrvatska tri su reprezentacije koje su ukupno najviše pokazale na Svjetskom prvenstvu i zasluženo su u polufinalu. U jednom užem društvu nedavno sam rekao kako će u finalu igrati Hrvatska i Francuska. Eto, sada sam tu prognozu izgovorio i javno. Vjerujem kako svi, pa tako i ja, priželjkujemo da se ta prognoza i ostvari.