Teško je riječima dočarati strast i emocije koje osjeti svaki navijač bijelo-plavih kada NK Osijek pobjeđuje ili gubi, nadmoćno vlada situacijom na terenu i stvara prilike ili strepi pred suparnikom u vlastitom šesnaestercu. Jer tu se često miješaju radost i tuga, ponos i razočaranje, entuzijazam i defetizam, ali upornost, vjernost i lokalpatriotizam kao zajednički nazivnici uvijek nadvladaju sve ostalo.

Pripadnost navijačkoj skupini podrazumijeva devedesetominutni ritual navijanja, težnju za odlaskom na što veći broj domaćih i gostujućih utakmica voljenog kluba, promicanje lokalnoga identiteta i tradicije, sudjelovanje u raznim humanitarnim, karitativnim i športskim aktivnostima te socijalnu solidarnost s članovima skupine i širom lokalnom zajednicom kojoj pripadamo. Naravno, tu je zajedništvo, prijateljstvo, druženje i zabava, o čemu bi svaki navijač koji se odvažio na djelatnije sudjelovanje u našim aktivnostima mogao pričati satima, a nemali broj iskrenih i dubokih prijateljstava, okrunjenih kumstvima, produbio se upravo na mjestima poput istočne tribine Gradskoga vrta, naših prostorija u Tvrđi ili raznih prijevoznih sredstava kojima smo dolazili do udaljenih mjesta na kojima je NK Osijek pisao svoju povijest. Naša izdanja na tribini, od kojih smo na mnoga ponosni, samo su kruna zajedničkog rada kojim kontinuirano potičemo kreativnost talentiranih članova, koji smišljaju sadržaj i izgled koreografija, transparenata, zastava, poruka te drugih uobičajenih rekvizita, gradeći tako vizualni identitet skupine. Nazočnost u gradu Osijeku i njegovoj okolici pokazujemo i maštovito osmišljenim grafitima, koji su također jedno od naših vidljivijih i prisutnijih obilježja, dok je prisutnost na drugim stadionima rezultat angažmana naših članova koji se trude organizirati putovanja na gostujuće utakmice. Naviknuti smo da nas javnost često površno promatra kao mladiće s viškom energije i slobodnoga vremena, sklone devijantnom ponašanju i delinkventskim ispadima, no mi smo puno više od toga. Među nama su i maloljetnici i umirovljenici i djevojke, i miroljubivi pacifisti i nešto tvrđi karakteri, i zanatlije i visokoobrazovani, i nezaposleni i radno aktivni te osobe najrazličitijih političkih uvjerenja, kojima je zajednička crta bezuvjetna ljubav prema bijelo-plavoj boji. Mi smo zapravo presjek društva u kojem djelujemo, složena struktura i sociološki fenomen koji nerijetko postaje predmetom znanstvenih istraživanja.

Rođendanski jubilej koji obilježavamo svakako je prilika da se zajednički prisjetimo svih lijepih i teških trenutaka iz naše prošlosti te da svi koji smo se ikada na bilo koji način osjećali dijelom bijelo-plavoga društva pokažemo pripadnost i lojalnost gradu, klubu i navijačkoj grupi. Premda svoje korijene vučemo još od sedamdesetih godina, možemo reći da je ovih trideset godina aktivnoga djelovanja pod imenom Kohorta bilo doista turbulentno društveno i nogometno razdoblje, obilježeno političkim previranjima s kraja osamdesetih, obranom od velikosrpske agresije i borbom za samostalnost ranih dvedesetih, prvim izlaskom u europska natjecanja i osvajanjem hrvatskoga kupa 1999., afirmacijom na europskoj sceni početkom 21. stoljeća, grčevitom borbom za opstanak kluba prije nekoliko godina i konačno novim buđenjem, uz fantastičan europski uspjeh. Nadajmo se da je to bio samo uvod u nastavak lijepe priče, koja će uslijediti s još većim domaćim i međunarodnim uspjesima, kao konstantom kojoj težimo. U svakom slučaju, bez obzira na prirodnu sklonost kritici, naša bezrezervna podrška klubu nikada neće izostati, jer klub je za nas nešto više od sadašnjih djelatnika i igrača. On je dio našeg identiteta, a mi smo dio njegova. Zato ćemo ga i dalje pratiti bez uvjeta, kao što to kaže stih jedne naše pjesme posvećene klubu! G.S.