Unatoč tome što je u više navrata obećavala smanjiti energetsku ovisnost o Moskvi, Europa se oslanja na ruski plin više nego ikada prije i nema naznaka da će se taj trend uskoro preokrenuti.

Ruski plinski div Gazprom izjavio je kako je isporučio rekordne količine plina Europi i Turskoj 2017. godine. Riječ je o ukupno 193,9 milijardi kubičnih metara - za 8 posto više od prethodnog rekorda, postavljenog 2016. Taj rezultat nije bio samo financijska pobjeda tvrtke čiji je glavni izvor zarade izvoz nego i politička pobjeda u vrijeme kada su diplomatski odnosi Rusije i Europske unije najgori od Hladnog rata. Brojevi “pokazuju sve veću potražnju europskih zemalja za ruskim plinom, ali i pouzdanost tih isporuka u traženoj količini”, izjavio je predsjednik Gazproma Aleksej Miller. Prema podatcima Gazproma, doprema plina iz Rusije u Njemačku i Austriju dosegla je povijesno visoku razinu, a izvoz u Francusku porastao je za 6,7 posto u usporedbi s 2016. godinom.

Bruxelles je postavio ciljeve za diverzifikaciju svojih izvora energije nakon niza plinskih kriza između Moskve i Kijeva koji su utjecali na isporuke u Europi. No postotak ruskog plina u Europi tek se posljednjih godina povećao i sada čini trećinu ukupne potrošnje plina u EU. Postavljanjem takvog cilja pojačana je napetost između Bruxellesa i Moskve nakon početka ukrajinske krize 2014., što je vodilo strahovima u Bruxellesu da će Moskva iskoristiti plin kao polugu za geopolitičke ciljeve. U međuvremenu, diverzifikaciju je postalo lakše postići razvojem tržišta ukapljenog prirodnog plina (LNG), koji se doprema brodom, a ne cjevovodima, omogućujući uvoz robe iz Katara, čak i Sjedinjenih Država. Bez obzira na to, niz je čimbenika utjecao na podizanje potrošnje ruskog plina.

Prema riječima Valerija Nesterova, analitičara nafte i plina ruske banke Sberbank CIB, potražnja za plinom iz EU raste zbog “gospodarskog oporavka” u Europi i zahvaljujući tome što su cijene plina “konkurentnije” od cijena ugljena. Ostali razlozi zbog kojih se povećava potražnja uključuju hladne zime, pad proizvodnje europskog (uglavnom nizozemskog) plina i zatvaranje nuklearnih elektrana, kao u Njemačkoj. Kako Nesterov predviđa, nakon rekordnih rezultata u 2017. ove je godine moguće smanjenje ruskog izvoza u EU. Ipak, kaže da se opća tendencija neće promijeniti: “Gazprom će vjerojatno zadržati svoj tržišni udjel u EU.”

Snažna europska potražnja omogućila je Gazpromu povećanje proizvodnje nakon slabih rezultata posljednjih godina zbog pada tržišnog udjela na domaćem tržištu i gubitka Ukrajine, važnog klijenta koji je zaustavio kupnju ruskog plina 2015. godine. Gazprom također želi razviti nove cjevovode uz podršku većih europskih tvrtki kako bi zadržao svoju ulogu na tržištu. Ali EU je oprezna. Bruxelles je blokirao Južni tok, ruski projekt koji olakšava izvoz u južne europske zemlje, te se odupirao drugim projektima kao što su Turkish Stream, plinovod planiran preko Turske, i Nord Stream 2, preko Baltičkog mora, koje Gazprom opravdava kao nužne za povećanu europsku potražnju u budućnosti.

“Postoji vrsta shizofrenije između europske diplomacije i tržišta. Tržište odabire najjeftiniji plin za proizvodnju i korištenje u Europi, što je ruski plin. Europa je, kaže se, previše ovisna, ali ništa nije učinjeno kako bi se to promijenilo”, rekao je Thierry Bros, istraživač na Oxford Institutu za energetske studije. “Mogli bismo reći da su oznake za ograničenje brzine na mjestu, ali su neučinkovite jer ne postoji brzina. Postoje mehanizmi za regulaciju, ali nema ničega kako bi se potvrdilo poštovanje pravila”, dodao je.

Diverzifikacija tržišta plina u EU sprječava se jednostavnom preprekom, rekao je Thierry Bros. “Zahtijeva dodatne troškove, a pitanje je: Tko će platiti?”