Hrvatska je nastavila svoj hod po mukama. Finska nije pala u Rijeci i sada nam preostaje samo krhka nada da ćemo u ponedjeljak u Kijevu uspjeti barem izboriti dodatne kvalifikacije za plasman na SP 2018. u Rusiji. Iskreno, kako Hrvatska izgleda teško, a Ukrajinci traže istu stvar. Pobjedu i dodatne kvalifikacije.

Nakon vodstva smo se povukli, zamjene koje je obavio izbornik Ante Čačić bile su potpuni promašaj. Zapravo, posljednjih šest mjeseci sve je potpuni promašaj, a sinoćnji susret protiv Finske samo je to potvrdio. I Rusija se danas čini kao “nedostižni most”, ali nogomet je to. Ima još 90 minuta, Hrvatska u njima ima priliku, a najbolja je vijest što više nemamo prostor za kalkulacije. U Kijevu će biti “ili jesmo ili nismo”. Kako sad izgledamo “nismo”, ali ne treba podcjenjivati nogomet. Čudna je to igra, a Hrvatskoj je to jadna utjeha jer više ne govorimo o kvaliteti već samo o obično nadi. U kojoj nekada nije spas. Ne za Hrvatsku, jer kako ona igra u 2017. nije ni zaslužila plasman na svjetsku smotru.

Prvo poluvrijeme proteklo je u apsolutnoj nadmoći Hrvatske, ali ona nije donijela očekivani rezultat. Istini za volju bez obzira što smo imali loptu gotovo stalno u nogama nismo uspjeli napraviti onaj pravi snažni pritisak zbog kojeg bi se obrana Finske bila na pravim mukama. Bila je to slika i prilika Hrvatske koju gledamo u posljednje vrijeme. Sve nešto kao kontrolira, ali prilično jalovo, bez izrazitih prilika. Finci su vrlo rijetko gostovali na našoj polovici terena, ali slaba je to utjeha jer Hrvatska ih ipak nije pritisnula dovoljno jako kako bi njihovu obranu natjerala na poneku pogrešku koja bi donijela poneku pravu priliku. Prijetili smo stidljivo, prvi put u devetoj minuti kada su kombnirali naši bekovi. Pivarić je ubacio slijeva, a na drugoj strani Vrsaljko je dobro “stisnuo” udarac, ali nedovoljno precizno. U 20. minuti prijetio je Vida glavom nakon kornera, ali su Finci taj pokušaj raščistili ispred linije vrata. Onda su došle Perišićeve minute. Prijetio je u 26. i 28., ali nije pogodio cilj. Prvo ga je uposlio Vrsaljko, a Perišićev udarac završio je pored desne vratnice, a ubrzo nakon toga Mandžukić mu je spustio loptu glavom, Perišić je pucao efektno, preko glave, no i taj je udarac otišao izvan okvira. U biti, prvi dio susreta protekao je na očekivani način. Finska nije pokazivala gotovo nimalo napadačke ambicije, a Hrvatska je bezuspješno tražila rupe u zgusnutoj obrani suparnika. Na neki način bila je to igra živaca u kojoj je najvažnije bilo ostati strpljiv jer u toj ofenzivi važno je bilo ne učiniti krivi korak kojim bi se Finskoj otvorila prilika za nekakav opasan protunapad. Ipak, gledateljima se ta “kontrolirana ofenziva” Hrvatske baš nije svidjela jer su našu selekciju na odmor ispratili – zvižducima. Ostalo je još 45 minuta nade za proboj tog čvrstog finskog bloka.

Uvodne minute drugog dijela protekle su u pravoj “viktoriji” na vrata Finske. Zgurala je Hrvatska goste u njihov kazneni prostor, ali i dalje se mučila sa stvaranjem prilika. Jedini pravi pokušaj u tom razdoblju bio je Modrićev u 54. minuti kada je okušao sreću s 20-ak metara, a taj je udarac završio zamalo preko grede. Gledatelji su počeli gubiti strpljenje, pa se s tribina prvi put začulo “Čačiću odlazi”. Dvije minute kasnije prvi put su zaprijetili Finci. Nakon ubačaja s boka glavom je pucao Ojala, a istakuno se Subašić na našim vratima koji je izbacio taj udarac ispod same grede. Ta situacija kao da je ohrabrila Fince koji su se samo malo otvorili i to su odmah platili pogotkom u svojoj mreži. U 57. minuti Kramarić je proigrao Pivarića na lijevoj strani, koji je ubacio loptu u sredinu loše je reagirao kapetan Finske Moisander što je omogućilo Mandžukiću laku egezkuciju sa pola metra od nebranjene mreže. Tada je tek počela prava utakmica. Finci su se otvorili što je Hrvatskoj konačno dalo malo više prostora za napadačke akcije. Dvaput su naši reprezentativci pokušavali s distance. Modrić je stavio na iskušenje Hradeckog koji je uz malo muke zaustavio taj udarac, a nešto kasnije pokušao je i Rog, ali njegov udarac otišao je visoko preko vrata. U 77. minuti bilo je “veselo” pred našim vratima u tri navrata su blokirani udarci Finaca u neposrednoj blizini vrata. Opasno je Hrvatska živjela u tim minutama jer je išla braniti minimalnu prednost. I nije se obranila. U 90. minuti došlo je izjednačenje. Jedan od brojnih visokih ubačaja u naš kazneni prostor donio je Fincima sreću. Čovjek koji nas je odgurao još korak dalje od Rusije došao je s klupe. Soiri je ušao desetak minuta ranije, ali to kratko vrijeme u igri bilo mu je dovoljno da nas šokira i ozbiljno udalji od plasmana na Svjetsko prvenstvo.