Poraz u Vinkovcima, ali još više način na koji je Osijek izgubio opet je otvorio neka pitanja o kvaliteti igračkog kadra kojim raspolaže trener Zoran Zekić. Iako se trener nakon susreta s Cibalijom postavio kao “grudobran” svojim igračima, posve je jasno kako za neke stvari on jednostavno ne može snositi krivicu. Uostalom, iza bijelo-plavih je odlična ljetna kampanja u kojoj su, do Vinkovaca, uglavnom uspješno igrali na dvije bojišnice, pa to jedan slab nastup ne može i ne smije izbrisati.

U biti, pred Zekićem je tek sad pravi posao jer se opet valja vratiti stvaranju ofenzivne igre u kojoj Osijek još uvijek zna biti nedorečen. Uostalom, to nije negirao ni sam Zekić u nekim svojim prijašnjim recenzijama igre svoje momčadi.

- Moramo još poraditi na automatizmima. To nam nedostaje, ali sad jednostavno nemamo vremena punu pozornost posvetiti se tome - rekao je Zekić sredinom srpnja.

Tada je europska kampanja bila u jeku, utakmice su smjenjivale jedna drugu, pa stvarno nije bilo vremena za usavršavanje tih automatizama. Sada Europe više nema, nema više ni onih groznih vrućina koje su također veliki neprijatelj, pa je pred Zekićem i momčadi desetak dana u kojima će se moći osvježiti, pregrupirati i skupiti glave za nastavak sezone. U njemu će Osječane očekivati većina utakmica u kojima će nailaziti na zatvorenije suparnike, pa je zbog toga iznimno važno do koje će se mjere razviti ti napadački automatizmi o kojima je pričao Zekić. Osijekov najveći problem je i dalje vezni red kojem nerijetko najviše nedostaje mirnoće kada je s loptom. Tu će Zekić vjerojatno tijekom stanke iskušavati neka nova rješenja. Valjda će do utakmice s Hajdukom spreman biti Dmitro Lopa, a širinu izbora u sredini terena morao bi napokon dati i Nikola Jambor. On je u Gradskom vrtu već dva mjeseca i za to vrijeme je tjelesno već morao doći na potrebnu razinu. Jedna od stvari koje će trebati riješiti jest i kako još bolje iskoristiti brzinu koju ima Osijek na krilnim pozicijama. Grezda, Bočkaj, Boban, Perošević i Grgić, svi su oni u biti igrači koji bi se bolje trebali osjećati kada dobivaju lopte u prostor, a ne u noge, a tu se opet vraćamo na imaginaciju veznog reda. Uglavnom, imat će Zekić na čemu raditi u danima koji dolaze. Ipak, ključnim nam se čini psihofizički oporavak od europskih pražnjenja. Zekić je dosad udario dobre temelje, a sad kreće nadogradnja.

Dva dana je još ostalo i do zaključenja ljetnog prijelaznog roka. Hoće li Osječani biti aktivni u njegovu finišu? Teško je reći s obzirom na to da je šest igrača ovog ljeta već došlo u Gradski vrt. Međutim, jedno je sigurno, sportski direktor Alen Petrović sigurno ne sjedi prekriženih ruku, pa nije nemoguće da se u posljednji trenutak dogodi još poneki dolazak. Uvijek ima igrača koji do posljednjeg trenutka čekaju neki inozemni angažman, čak i oni koji nemaju klub. Takvi bi Osijeku posebno bili zanimljiviji, jasno samo ako svojom kvalitetom mogu dodatno podignuti vrijednost momčadi. Ovog ljeta osječkom prvoligašu ponuđeno je bezbroj igrača, ali Osijek se nije zalijetao. Kupovao je ciljano, uglavnom mlađe igrače, a za rješenje problema u veznom redu Zekiću bi itekako dobro došao jedan prekaljeni igrač na poziciji u samoj centrali veznog reda.

Naravno, postavlja se i pitanje mogućih odlazaka nakon što su propali transferi Borne Barišića i Matea Baraća. U ovom trenutku nije izvjesno kako će neki od važnih igrača napustiti svlačionicu. Međutim, ni tu opciju ne treba odbaciti ako će se pojaviti neka “masna” ponuda. Njih na vidiku nema, ali u posljednjim danima, pa i satima prijelaznog roka stvari se znaju događati filmskom brzinom. Osijek i dalje stoji pri stavu kako mu nije neophodno transferirati najbolje igrače, pa zato, ako neka ponuda i stigne u Wilsonovu 2, ona mora biti sa šest nula...