Vrlo sretno Osijek je preživio gostovanje u Puli (1:1). Još se sedam minuta prije kraja činilo kako bijelo-plavima nema spasa jer su opet izgledali jalovo i bezidejno na terenu, a onda su ih “pogladile dobre vile”. Mlak pokušaj Petra Bočkaja iz slobodnog udarca s više od 30 metara na zaprepaštenje svih na stadionu završio je u mreži. Ta je lopta gotovo “umrla” koliko je spora bila prije negoli je prešla liniju vrata, ali ju je prešla. I bilo je to dovoljno Osječanima za osvajanje jednog boda. Boda koji ni po čemu nisu zaslužili. No, u nogometu su takve stvari uvijek moguće.

U 2. prvenstvenom kolu osjetio se “kontinentalni efekt” u igri bijelo-plavih. Jednostavno, nije bilo dovoljno svježine i mobilnosti, a ni prave ideje. Osijek se jest uspio naoko nametnuti u posjed lopte, ali fućkaš njega kada ne znaš što ćeš s loptom učiniti. Istra 1961 se opredijelila za čekanje suparničkih pogrešaka i nije morala čekati predugo. Trener Zoran Zekić pokušao je nužnim osvježenjima pokrenuti momčad, ali nije dobio željenu reakciju. Ovaj put je sve postavio na svoje mjesto bez kemijanja kao protiv Rudeša, ali opet se pokazalo uzaludno. Ljudi iz drugog plana kao da se nisu spremni boriti za svoje mjesto pod suncem. To se posebno odnosi na ofenzivne opcije Gabrijela Bobana i Antonija Peroševića. Ljudi su jednostavno bili posve neopasni. Možda nisu imali ni dovoljno lopti, ali u igri nisu odavali dojam napadača koji su gladni pogotka. No, ni ostala alternativna rješenja nisu baš blistala. Debitirao je Nikola Jambor kod kojeg se osjeti nedovoljna spremnost, ali i činjenica kako je dugo izvan natjecateljskog ritma. Mudražija je davao agresivnost i mobilnost u sredini, ali ne i kreaciju. Pušić je na trenutke znao povući odličan potez, ali to su bili tek bljeskovi. I tako Zekić ima razloga za brigu, a nije isključeno kako će prestati kreditirati neke od tih igrača.

- Očito imamo problema s motivacijom kod nekih igrača. Teško se nose sa spoznajom kako se trebaju boriti za mjesto u momčadi. Kao da im to predstavlja opterećenje. Tako ćemo teško naprijed. Nismo bili baš bajni protiv Istre 1961, ali za mene to nije iznenađenje. Jednostavno se nikako ne uspijevamo priviknuti na ritam igranja četvrtak-nedjelja. Moramo pronaći rješenje za taj problem jer čekaju nas dva paklena tjedna - kaže Zoran Zekić, trener nogometaša Osijeka.

Očito osječka momčad teško iz glave može izbaciti utakmice protiv PSV-a koje ju čekaju u 3. pretekolu Europske lige. Zekić od kraja prošle sezone upozorava na opasnost europskih izazova. Ne toliko zbog umora, koliko zbog čiste psihologije. Te utakmice u Europi sa sobom nose veliki naboj, i kod igrača i navijača se stvori posebna atmosfera. Međutim, nju se najbolje čuva pobjedama na domaćem tlu, a Osijeku to u ovom trenutku ne ide.

Osječani su tako još dva boda bacili u vjetar, ali ruku na srce mogu zapaliti svijeću jer su na Aldu Drosini izbjegli poraz. Poklon kakav im je dao domaći vratar Ivica Ivušić neće dobivati uvijek. Međutim, za plakanje nema vremena. Treba se pregrupirati i krenuti dalje jer već za tri dana dolazi prvi susret s PSV-om, pa onda Dinamo, pa uzvrat s Nizozemcima, a onda Rijeka. Bit će to dva tjedna istine za Osječane. Ne toliko na europskoj sceni koliko na domaćoj.

- Ne želim tražiti nikakve alibije za slabije rezultate u prvenstvu, ali jednostavno se ne snalazimo najbolje u tom ritmu četvrtak - nedjelja. Moramo naći načina bolje se nositi s tim. Problemi s kojima se susrećemo za mene nisu iznenađenje jer je sve to nova situacija za nas - kaže Zekić.

Mislio je kako će taj gust ritam utakmica premostiti rotacijama u momčadi koje bi trebale biti prirodna stvar, ali zasad ne dobiva željenu “povratnu informaciju” od momčadi. Osijek u Puli nije bio dovoljno okomit i odlučan. Previše se kompliciralo u izgradnji napada, sve je nekako izgledalo sporo i olovno bez obzira na pet novih igrača koje je Zekić postavio u momčad u potrazi za svježinom. Vjerojatno su i Puljani odahnuli kada su vidjeli kako je njihov najveći “krvnik” u posljednje vrijeme Muzafer Ejupi ostao na klupi. No, sve su to tek detalji. Puno više zabrinjava spoznaja kako Osijek, bar u ovom trenutku, nema dovoljno raspoloženih igrača za vođenje bitke na dvije bojišnice.