Drago Žagar rođen je 1965. godine u Otoku. Diplomirao je 1990. godine na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu na smjeru Telekomunikacije i informatika.

Poslijediplomski magistarski studij na FER-u Zagreb završio je 1995. godine, a doktorirao je na istom fakultetu 2002. godine s temom: "Upravljanje mrežnim resursima za usluge s promjenljivim zahtjevima na kvalitetu". Na poslijediplomskom usavršavanju na Tehničkom Sveučilištu u Beču 1995./1996. godine stekao je zvanje Euro Laser Engineer. Godine 1998. boravio je na studijskom boravku u Saarbrückenu. Proveo je četiri mjeseca 2001. godine na FER-u u Zagrebu, u okviru doktorskog istraživanja.

Od 1990. godine zaposlen je na Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku, danas Fakultetu elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija u Osijeku. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2002. godine, 2005. godine u izvanrednog profesora, 2010. godine u redovitog profesora, a 2015. godine u zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju.

U razdoblju 2003. do 2005. godine obavljao je dužnost Prodekana za nastavu. U akademskoj godini 2004./2005. bio je član Senata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Od 2006. do 2014. godine bio je predstojnik Zavoda za komunikacije na FERIT-u. Predsjednik je Katedre za radiokomunikacije i telekomunikacije. Voditelj je poslijediplomskog specijalističkog studija "Napredne komunikacijske tehnologije". Od 1. siječnja 2006. u dva je mandata obnašao dužnost prorektora za nastavu i studente na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Od 2013. godine obnaša dužnost dekana FERIT-a u Osijeku.

Radio je na četiri znanstvena projekta koje podupire Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Od 2003. do 2006. godine sudjeluje u radu istraživačko-razvojnog projekta "CRO-grid Infrastruktura". Tijekom 2004. godine na Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku vodio je Potprojekt "IPv6 sigurnost i privatnost", kao dio Projekta "CAR6Net" CARNet-a i SRCE-a Zagreb. Od 2007. do 2013. godine vodio je znanstveni projekt Ministarstva "Širokopojasni pristup i internetske usluge u ruralnim područjima". Također je bio aktivno uključen u rad TEMPUS projekta "Collaborative Internationalisation of Software Engineering in Croatia"- KISEK (2007. - 2009.). Od 2008. do 2009. godine sudjelovao je u radu na europskom projektu ITEA/ESNA "European Sensor Network Architecture" (ITEA Gold Medal 2010). Od siječnja 2011. voditelj je potprojekta "Širokopojasni pristup u ruralnim područjima" u okviru projekta "Pogled u budućnost", suradnje s HAKOM-om, FER-om Zagreb, FESB-om Split i EF-om Zagreb. Bio je voditelj projekta provjere inovativnog koncepta "Multifunkcionalni bežični sustav kontrole pristupa – mWAC", PoC5_12_2, HAMAG BICRO, 2014.-2015.

U okviru Sveučilišta u Osijeku sudjelovao je u brojnim međunarodnim projektima. Između ostaloga, bio je koordinator za Sveučilište u Osijeku sljedećih TEMPUS projekata: "Furtherance of Bologna Promotion in Croatia", "Establishing of Career Advice Services at Croatian Universities" i "Enhancing Mobility of the Croatian Academic Community". Bio je član znanstvenog odbora Rektorske konferencije Alpe-Jadran (AARC) od 2006. do 2013. godine. Bio je član Područnog znanstvenog vijeća za tehničke znanosti od 2009. do 2013. godine. Godine 2010. bio je član Povjerenstva Vlade RH za provedbu Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO). U 2013./2014. godini sudjelovao je u izradi Strategije razvoja obrazovanja, znanosti i tehnologije kao član Povjerenstva Vlade RH. Voditelj je više od 150 diplomskih i završnih radova, dva poslijediplomska specijalistička rada, dva znanstvena magistarska rada te dva doktorata znanosti. Objavio je više od 120 znanstvenih i stručnih radova iz područja elektrotehnike i računarstva. Koautor je dva sveučilišna udžbenika. Član je programskih i znanstvenih odbora na međunarodnim konferencijama i sudjelovao je u radu brojnih znanstvenih i stručnih skupova.

Govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Oženjen je i otac dvoje djece.