Rukometaši Osijeka danas igraju u drugom stupnju hrvatskog rukometa, a prije “samo” deset godina RK Osijek je osvojio naslov viceprvaka Hrvatske.

Točno na današnji dan, 13. travnja 2007., ostvaren je podvig koji je i do danas neponovljiv. Tada pod imenom Osijek Elektromodul u Kutiji šibica pobijeđen je Zagreb (tada Croatia osiguranje nap.a). Bilo je 39:38 za Osječane, a ta pobjeda bila je i do sada jedina koju je neki hrvatski klub od osamostaljenja ostvario na gostovanju kod Zagreba. Akteri toga susreta rado se i danas sjećaju toga susreta. Premda datum kada se zbio ipak je teško pamtljiv.

- Što se zbilo 13. travnja 2007. godine? Pa da vidim. To je bila godina kada je Osijek bio u vrhu. Bilo je očito pred kraj sezone. Znači ili finale Kupa sa Zagrebom (igrano u travnju 2005.), ili naša pobjeda nad Zagrebom u Zagrebu, odgovorio je gotovo točno Vedran Abramović, koji je tada bio kapetan Osijek Elektromodula.

Rado se prisjetio svih tih godina, a ne samo utakmice u Kutiji šibica.

- Tada smo završili sezonu na drugom mjestu, ali svih tih godina složila se odlična momčad koja je bila i klapa izvan terena. Rekao bih idealna kombinacija mladosti i iskustva. Uvijek nas je uoči utakmice sa Zagrebom trener Ivo Duvnjak pokušavao uvjeriti kako se iznenađenja događaju u sportu. Upravo to se i dogodilo. Dosta toga se poklopilo, ako se dobro sjećam oni su pred našu utakmicu ispali iz Europe pa su valjda bili u drugom filmu. Naravno, proslavili smo tu pobjedu, ali to da smo prvi koji su pobijedili Zagreb u Zagrebu u tom trenutku nitko nije pomislio. Tek poslije, kada smo čitali u novinama, i o tome se počelo pričati.

Netko će možda pomisliti kako je Zagreb tada igrao s B momčadi. No, CO Zagreb je nastupio u najjačem sastavu. Pod vodstvom Nenada Kljajića u momčadi su igrali Horvat, Kaleb, Duvnjak, bivši igrači Osijeka Bičanić i vratar Vjenceslav Somić (brat Josip tada je branio za Elektromodul, nap.a), internacionalci Toskić, Terzić Kapisoda...

S klupe je Osječane vodio profesor Ivan Duvnjak pa je to bio obiteljski obračun. O njegovom sinu Domagoju još se tada pričalo kao o “Ivinom malom”. Premda je već bio reprezentativac.

- Svaka čast da se netko toga sjetio. Ali, nemoj sada mene u prvi plan. Bili su tu odlični dečki, ljudi koji su vodili klub, prije svih Miško Abramović - ostao je prof. Duvnjak dosljedan.

Naime, nikada nije volio sebe isticati, posebice kada se danas spomene sin Domagoj.

- To je ipak Domagojeva priča, a ne moja - rečenica je s čime je počinjala i završavala svaka priča o današnjem sjajnom reprezentativcu s tatom Duvnjakom.

Zanimljivo, predsjednik Osijek Elektromodula tada je bio Anto Đapić, tadašnji gradonačelnik Osijeka. No, izvršnu ulogu tih godina imao je Mihajlo Miško Abramović, tada u ulozi dopredsjednika.

- Taj rezultat nije stigao preko noći. Radili smo korak po korak. Bili smo drugoligaši kada sam paralelno bio predsjednik i trener, a tada je Hrvoje Privšek imao ulogu trenera igrača. Kada smo se vratili u Prvu ligu doveli smo za trenera Ivu Duvnjaka. I krenuli redom. Prvo smo osigurali opstanak i to bez problema. Potom nas je počeo pratiti sponzor, s gospodinom Taslidžićem doista je bila odlična suradnja, pa smo izišli u Europu, igrali finale Kupa pa, eto, te godine bili i drugi u Hrvatskoj.

Miško je i danas u klupskoj Upravi. RK Osijek igra drugi rang natjecanja.

- Mi smo danas druga liga, ali nismo kao mnogi slični klubovi nestali. Imamo i danas jednu od boljih rukometnih škola u Hrvatskoj, evo, polovina momčadi Spačve koja igra Ligu za prvaka, danas su osječki igrači. Imamo svoju mladu momčad i budu li se stvorili uvjeti, naravno, najviše mislim u pogledu financija, možemo opet krenuti prema gore - s dozom optimizma zaključio je ovo nostalgično prisjećanje Abramović.