Na istom stadionu Felix Bollaert-Delelis gdje je 1998. godine Hrvatska počela svoj pohod prema svjetskoj bronci ovaj put je završila san o velikom rezultatu na Europskom prvenstvu. Portugal je još jednom bio enigma koju nismo znali riješiti. I četvrti put su nas u međusobnim susretima ostavili bez postignutog pogotka, ali ovaj je poraz najbolniji od svih koje su nam nanijeli. Hrvatska ovaj put nije bila svoja. Ušla je u ritam suparnika koji je uglavnom težio umrtviti igru. Portugalski izbornik Ferdnando Santos majstorski je "ugušio" kreaciju u našoj igri (to mu nije prvi puta jer isto je napravio i kao izbornik Grčke u kvalifikacijama za Euro 2012. kada smo poraženi u Pireju nap.a.), Portugalci su čekali i dočekali svoj trenutak slave. Quaresma nas je nokatirao tri minute prije kraja produžetaka i Hrvatska ide kući nakon svih hvalospjeva koje je dobila na račun svoje igre u prvom krugu. Uzalud, opet jer opet je kobna za Hrvatsku bila prva utakmica nokaut faze. Dugo ćemo razmišljati o tome što smo propustili, ali treba priznati kako smo u tom susretu mogli i morali uzeti više rizika.

Prvih 20-ak minuta bila je to čista igra živaca. Lopta je bila "zlato" i tko ju je imao u posjedu ni u bunilu je bije želio olako prodati. To nije bio nogomet, već "nogometni šah". I jedni i drugi igrali su bez ikakvog rizika čekajući eventualni poklon od suparnika ili nekakav prekid kako bi ugorzili suparnička vrata. Očito je respekt obostrano bio vrlo velik. Hrvatska nije imala pravu ideju kada je imala loptu u svojim nogama. Čvrsti dvostruki blok koji su postavili Portugalci izgledao je u tim trenucima neprobojno. Lopta je išla s jedne na drugu stranu oko njihove zone, ali najčešće se vraćala unatarg. U tom početnom razdoblju susreta Hrvatska je imala veći posjed, ali nikakve konkretne koristi od njega. Portugalci su se napadački počeli buditi tek oko sredine prvog dijela, a prvi su i uputili udarac na vrata. Dogodilo se to nakon prekida kada je iz slobodnog udarca s lijeva ubacio Raphael, a Pepe pucao glavom sa 8-9 metara preko vrata. Hrvatska je svoj prvi udarac na vrata uputila u 30. minuti. Nani je pogriješio na sredini terena, a Badelj točnom dugom loptom pronašao Perišića na desnoj strani koji je ušao u kazneni prostor pokušao prizmenim udarcem u bliži kut, ali je pogodio vanjski dio mreže. U 40. minuti Striniću se ukazala dobra prilika za udarac kad je ušao u kazneni prostor iskosa s lijeve strane ispred njega nije bilo nikoga, ali se on umjesto udarca odlučio na dodavanje i složio nam "kontru" koju je naša obrana uspjela ukrotiti. Bilo je to poluvrijeme kakvo se zapravo moglo i očekivati. Ulog je bio prevelik da bi se bilo koja od reprezentacija rano upustila u nekakve ozbiljnije napade na suparnička vrata. Najveće zvijezde u obje momčad bile su iznimno dobro čuvane. Modrić je često bio s loptom, ali bez konkretnih rješenja, a do Ronalda su, s druge strane, došle jedva tri-četiri lopte. Dodatni naš problem opet je bio posve odsječeni Mandžukić, a ni Perišić nije ostavljen prostor za njegove karakteristične prodore. Bila je to velika taktička bitka, a to nikada nije bilo lijepo za oko. No, ljepota je u ovoj fazi  turnira ipak sekundarna stvar.

Hrvatska je malo odlučnije ušla u drugo poluvrijeme i to joj je donijelo dvije situacije u istoj minuti koje su mirisale na pogodak. U 52. minuti lijepu kombinaciju su na lijevoj strani odigrali Mandžukić i Strinić koji je uputio odličan ubačaj u sredinu, ali su portugalski stoperi uspjeli biti za dalku brži i viši od Rakitića pa su izbili loptu u korner koji je Rakitić izveo vrlo brzo i iznenadio obranu Portugala, dodao je prizemnu loptu Brozoviću koji je bio neometa na desetak metara iskosa s desne strane, ali je pucao preko vrata. U 57. minuti i Portugal je odigrao lijepu akciju kombinirali su Joao Mario i Renato, a ovaj potonji je pucao sa ruba kaznenog prostora ali posve neprecizno. U 61. minuti Hrvatska je stigla do svoje najbolje prilike do tog trenutka. Srna je odlično ubacio zdesna iz slobodnog udarca Vida je bio prvi na lopti, pucao glavom sa 8-9 metara, ali nije bio precizan. Možda je tu loptu trebao pustiti Mandžukiću koji je bio iza njega u boljoj poziciji. Rasplamsala se konačno igra u tim trenucima, ali opasan je postao i Portugal u čiju je igru Renato unio dosta živosti. No, brzo je ta iznenadna promjena ritma utakmice splasnula. Opet su se obje momčad vratile u svoje čahure, pa se do kraja opet igralo salonski. I na kraju je susret otišao u jedinom smjeru u kojem je mogao u takvoj igri – u produžetke. S tim da nijedna momčad u tih 90 minuta nije uputila udarac u okvir vrata?!
U produžecima je Hrvatska bila daleko opasnija, ali je na kraju slavio Portugal! Imali smo dvije velike prilike. Prvu preko Vide u 112. minuti kada je glavom prebacio prazna vrata, a još bolju u 117. kada je nakon ubačaja Srne Perišić pucao glavom i pogodio vratnicu, lopta je došla do Strinića koji je nepotrebno petljao, izgubio ju i tada je sjevnula portugalska kontra koju je Quaresma pretvorio u pogodak za veliko slavlje Portugalaca. Do kraja mogao je Vida i poravnati, ali je i taj udarac otišao pored vrata, a Hrvatska kući...D.Keler