Početkom novog, ljetnog semestra, na međunarodnom međusveučilišnom poslijediplomskom interdisciplinarnom doktorskom studiju Poduzetništvo i inovativnost, koji se izvodi na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, predavanje je održao dr. Harmen Jousma, direktor obrazovnog programa na sveučilišnoj jedinici Science to Business (Od znanosti do businessa) na Leiden University u Nizozemskoj.

Tom prigodom s njim je razgovarala akademska nositeljica tog doktorskog studija, prof.dr.sc. Slavica Singer, professor emeritus.

Na ovaj doktorski studij “donijeli” ste kolegij Technopreneurship, kojega izvodite i na svojem sveučilištu u Leidenu. Taj naziv zvuči komplicirano i "miriše" na znanost, tehnologiju. O čemu se radi i zašto ste dio ovog doktorskog programa?

-I nije tako komplicirano. Leiden University je istraživačko sveučilište, jako orijentirano na znanstvena istraživanja u području bioznanosti te pretvaranju rezultata istraživanja u proizvode koji rješavaju neke probleme. A ovaj studij Poduzetništvo i inovativnost već prema svojem naslovu govori o tome da problemima treba pristupati proaktivno i tražiti inovativna rješenja. Kolegij Technopreneurship povezuje znanja koja se ostvaruju istraživanjem s poslovnim pothvatima temeljenim na tim znanjima. Zbog toga je i ovakav interdisciplinarni studij prava "lokacija" za takav pristup.

Što je Vas privuklo u ovakav angažman?

- Počeo sam studirati fiziku na Tehničkom sveučilištu u Delftu, ali tu je bilo previše matematike za mene pa sam promijenio studij i završio farmaciju u Leidenu. Doktorirao sam iz područja fizikalne farmacije, ali nisam htio biti samo istraživač, htio sam još nešto. To "još nešto" pojavilo se u ponudi da organiziram Centar za biofarmaceutske znanosti, koji se trebao baviti istraživačkom suradnjom s industrijom. Uz to, uočio sam kako brojni nizozemski studenti koji završe studij iz biofarmaceutike odlaze privremeno u inozemstvo, no ne vraćaju se, jer nema poduzeća / industrije u koju se mogu vratiti. Bilo je jednostavno zaključiti da mi, kao Leiden University, moramo imati više spin-off poduzeća temeljenih na sveučilišnim istraživanjima s komercijalnim potencijalom, koja bi bila locirana u Leiden BioScience Parku, u to vrijeme još nedovoljno razvijenom, a kako bi naši studenti imali gdje raditi.

Ovo zvuči poznato, bar nama na osječkom Sveučilištu. Kako ste postigli da Leiden University danas predstavlja jedan od najrazvijenijih jezgri za transfer istraživačkih rezultata u poslovnu praksu?

-Moj posao je upravo i bio u tome da jačam suradnju sveučilišta s industrijom, prvo iz pozicije biofarmaceutskog instituta, a kasnije i u ime cijelog sveučilišta. Veliku ulogu u tome odigralo je osnivanje sveučilišnog holding poduzeća Libertatis Ergo. Za mene i moj tim najveći izazov bio je u tome što je veliki dio sveučilišne administracije bio protiv toga. Uz uobičajene poslovne promašaje, uspjeh nekoliko spin-off tvrtki donio je značajne prihode sveučilištu, kao i za angažirane istraživače na takvim pothvatima. Najvažnije je bilo što su takvi poslovni pothvati generirali zaposlenja za diplomirane studente na Leiden Universityju i nova rješenja za do tada neriješene medicinske potrebe pacijenata.

Kako je koncipiran program jedinice Od znanosti do biznisa?

-Program je u velikoj mjeri usmjeren prema potrebama većih poduzeća, gdje se diplomirani studenti najčešće zapošljavaju kako bi stekli iskustvo. Iz praćenja karijere naših studenata znamo da svoj vlastiti business uglavnom pokreću u dobi od 40 godina. Postoji i poseban program za one koji žele pokrenuti poslovni pothvat temeljen na istraživačkim rezultatima odmah, no to je uglavnom za doktorande i poslijedoktorande. Sada sve veći broj studenata iz raznih dijelova sveučilišta upisuje naše kolegije, jer žele pokrenuti svoj poslovni pothvat odmah nakon završavanja studija, ili čak tijekom studija. Program djeluje 14 godina i smatra se vrlo uspješnim, bar sa strane studenata. Svake godine oko 100 magistriranih studenata studira naše programe u trajanju od nekoliko mjeseci do jedne godine.

Sada to izgleda prilično glatko. Ipak, ima li još uvijek otpora prema takvom programu koji povezuje različite discipline unutar sveučilišta, te znanost i praksu?

-Ima još uvijek otpora, jer neki konzervativni pogledi preferiraju monodisciplinarnost, a drugi se ne žele baviti praktičnim aspektom primjene istraživačkih rezultata. Neki nas doživljavaju i kao konkurenciju, ali toga je ipak sve manje.

Iznesite sugestije kako bismo mi u Osijeku mogli razviti intenzivnije i efikasnije aktivnosti za transformiranje istraživačkih rezultata u poslovne aktivnosti od kojih i Sveučilište i istraživači mogu imati koristi?

- Svatko tko daje neki savjet, treba razumjeti kontekst. No, i u vašoj sredini događaju se neke dobre stvari. Povezanost Sveučilišta s Poduzetničkim inkubatorom BIOS daje rezultate, imate razvijen poduzetnički obrazovni program, imate neke aktivnosti na razini pojedinih fakulteta koje idu u smjeru transformiranja istraživačkih rezultata u praksu. Moje preporuke osječkom Sveučilištu i Gradu Osijeku bile bi: 1) mobilizirati poslovni potencijal Sveučilišta među istraživačima, 2) stimulirati process transfera istraživačkih rezultata (tehnologije) kroz kreiranje spin-off poduzeća na Sveučilištu i suradnju s poduzećima izvan Sveučilišta, 3) razvijati poduzetne studente i angažirati takve bivše studente na poslovnim pothvatima koji su fokusirani na inovacije i internacionalizaciju. Da bi se to ostvarilo, potreban je tim od pet do deset osoba koji će u tri do pet godina napraviti dobru osnovu za takvu transformaciju Sveučilišta, pri čemu je nužna dugoročna i konzistentna podrška Sveučilišta i Grada. To mi se čini kao pristup koji bi bilo moguće financijski podržati korištenjem različitih EU fondova.