Kada je proljetos preuzeo osječkog prvoligaša, Tomislav Rukavina krenuo je rušiti brojne negativne rekorde. Stvari su izgledale dobro, ali nakon deset kola ove sezone Osijek je opet na početku.

Gomilaju se loši rekordi. Već četiri kola bijelo-plavi ne znaju za pobjedu, ali što je još gore 377 minuta nisu uspjeli pogoditi suparničku mrežu. Pune četiri utakmice i “kusur” nakon onog Glavaševa pogotka protiv Hajduka, koji je postignut 13 minuta prije kraja. Istina, negativni rekord u broju uzastopnih utakmica bez postignutog pogotka još nije u opasnosti. Pod Stankom Mršićem, u proljeće 2013., bijelo-plavi su “postili” sedam utakmica u nizu.

Osijek je u Kranjčevićevoj izgubio još jednu utakmicu koju nije morao. Nije bio u podređenom položaju, štoviše, u nekim trenucima prvog poluvremena igra je imala “glavu i rep”, jasno se vidjela ideja kako zakočiti Lokomotivu, ali samo do suparničkog kaznenog prostora. Čudna je to priča. Kada se bijelo-plavi približe suparničkim vratima, djeluju kao hipnotizirani. Nitko se ne usudi zapucati prema njima, već se traže nekakva “morska” rješenja koja se uglavnom izjalove. Rukavina mora tražiti nova napadačka rješenja. Kroz igrače ili način igre. Svejedno, jer ovo više nema smisla.

- Porazi poput ovog mogu biti jako neugodni za momčad. Nije nas pobijedila Lokomotiva, već smo, kao i u Koprvnici, pobijedili sami sebe. Moramo pronaći načina kako podignuti momčad iz krize - kaže Tomislav Rukavina, trener Osijeka.

Usuđujemo se reći - Osijek je pročitana knjiga i zato Rukavini hitno treba nešto novo. Svi u ligi već znaju formulu. Pusti ih neka igraju i čekaj pogrešku ili ih “ubij iz kontre”. Osijek nije u poziciji da se može zadovoljiti “kvalitetnim pariranjem”. Trebaju mu pobjede, treba mu više drskosti, pa i jednostavnosti u završnici akcija.

- Treba nam individualne odlučnosti u završnici akcija. U dvije trećine terena igra odgovornost, a u posljednjoj trećini, u blizini suparničkih vrata, individualna vrijednost i odlučnost. Previše toga bismo željeli napraviti savršeno kroz kombinaciju. Ne ide to tako lako. Morali bismo biti jednostavniji. U Kranjčevićevoj smo imali, valjda, više od 20 ubacivanja s bokova, a nismo uputili nijedan ozbiljan udarac prema vratima - analizira Rukavina.

Problem nije teško locirati, ali mnogo ga je teže riješiti.

- Ne mislite valjda da ne razmišljam o tome. Jasno je i meni kako treba nešto mijenjati, i to će se dogoditi. Rano mi je sad reći što i kako, ali promjene o kojima pričamo dogodit će se u napadačkom dijelu momčadi. To je sigurno - kaže Rukavina.

Možda je došao trenutak za aktiviranje Marka Dugandžića. Možda je vrijeme za Antonija Peroševića. Samo, ni od njih ne treba očekivati čuda, ali ako su drugi imali kredite dosad, možda ih oni zaslužuju odsad.

Postoji još jedan problem koji je primjetan oko kluba u posljednje vrijeme. Nekako se čini da je opća podrška u padu. Nema zanosa koji se osjetio proljetos. Dobro, rezultati nisu bajni, ali podrška se ne može temeljiti samo na njima. NK Osijek je započeo jedan proces koji je turoban i težak. Problema je milijun i neće biti lako izdržati na tom putu. Podršku je lako dati kada je sve lijepo. Međutim, treneru, momčadi, pa i cijelom klubu pružiti je danas od vitalne je važnosti.