Pratitelji šahovskih zbivanja u Osijeku zacijelo poznaju Hinka Cajzlera, majstorskog kandidata koji redovno nastupa na slavonsko-baranjskim turnirima, a najzapaženije uspjehe postiže na natjecanjima slijepih i slabovidnih.

Nedavno, na 13. prvenstvu svijeta za slijepe i slabovidne, u sastavu reprezentacije Hrvatske, Cajzler je, u Katerini, gradu udaljenom osamdesetak kilometara od Soluna - postigao svoj dosad najveći uspjeh.

- Nastupila su 92 šahista iz 29 zemalja, prvak je postao Poljak Stachanczyk sa 7,5 bodova, dok smo njegov zemljak Kasimov, Nijemac Mueller i ja osvojili po sedam. Zbog nešto slabijeg Buholca, sa šest pobjeda, dva remija i samo jednim porazom, zauzeo sam četvrto mjesto - ispričao nam je samozatajni Cajzler, koji je 1947. rođen u Varaždinu, a stanovnik Osijeka je postao '51., gdje se školovao iako mu se u pubertetu znatno pogoršao od rođenja nešto slabiji vid. No to ga nije omelo da u Zagrebu stekne zvanje inženjera poljoprivrede.

- Nakon grčkog uspjeha Hrvatski paraolimpijski odbor dodijelio mi je prvu kategoriju, što će mi u budućnosti donijeti znatno poboljšanje uvjeta za redovno bavljenje šahom. Imat ću, tako, pravo na plaćenog trenera (Hinko se opredijelio za istaknutog osječkog šahista Darka Feletara, nap.a.), a HPO će mi godišnje omogućiti i nastupe na nekoliko važnih, domaćih i inozemnih turnira...

Važno je, dakako, istaknuti da je Cajzler na taj način postao jedini od osječkih sportaša osoba s invaliditetom s prvom kategorijom Hrvatskog paraolimpijskog odbora! A kad ga potaknemo da priča o dugogodišnjoj ljubavi prema drevnoj igri na 64 crno-bijela polja, prisjetit će se doista mnogih uspomena, klubova i uglednih suparnika:

- Počeo sam kao 11-godišnjak, u nekadašnjem Šahovskom klubu Crvena zvijezda (u Strossmayerovoj, kod g. Zupana, nap.a.), a potom sam dosta mijenjao klupsku pripadnost - kaže i nabraja Metalac, zagrebački Akademičar (u vrijeme studija), pa Elan, Đurđenovac, Donji Miholjac i Belišće, a posljednje četiri godine brani boje osječke HVIDR-e. - Od uspjeha, sjećam se da sam bio pionirski prvak Hrvatske, jednom prvak i više puta drugi na prvenstvu Osijeka, dok sam na prvenstvu Slavonije i Baranje triput bio viceprvak. Da, sve sam to igrao protiv šahista s neoštećenim vidom, dok sam u ravnopravnoj konkurenciji, slijepih i slabovidnih, jednom osvojio i naslov prvaka Hrvatske.

Dobro Hinko pamti i partije s istaknutim šahistima, od onih iz starije “garde”, nažalost pokojnima Bogdanom Počučom i Oliverom Varoščićem (za koje kaže – “bili su i ostali legende”), potom kaže da je igrao protiv Krunoslava Hulaka, pa Nenada Šulave, Dražena Sermeka, Branimira Jukića, Ivana Vitića, Želimira Šašvarija..., pa sve do današnjih Zorana Jovanovića, Ivana Leventića, Bojana Medaka, Nenada Mrkonjića i ostalih.

Na kraju podužeg razgovora, dakako, opet ćemo se – vratiti u grčki Katerini.

- Internacionalni majstor Blažimir Kovačević vodio je na SP Milana Prpića, Branka Begana i mene. Kad je vidio kako sam startao, naš trener na tom natjecanju bio je oduševljen, na kraju je moj učinak tretirao senzacionalnim, na što sam, dakako, vrlo ponosan - rekao nam je Hinko Cajzler, koji je, eto, poslije 56 godina bavljenja šahom ostvario svoj dosad najveći uspjeh. Prpić je pak u Grčkoj zauzeo 66., a Began 77. mjesto, što znači da se svi Osječani, posebice ljubitelji šaha, zaista mogu podičiti pothvatom svog sugrađanina.