Kulminacija posljednje klupske odbojkaške sezone u nas dogodila se još krajem travnja, kada je okončana četvrta utakmica finalne serije doigravanja odbojkaša za prvaka Hrvatske. U toj seriji Mursa-Osijek nije uspjela obraniti naslov, primat je u SD Jug (po)vratila zagrebačka Mladost.

Od sezone 2020./21. osječki su odbojkaši konstantno prisutni u borbama za hrvatske trofeje. U posljednjem ciklusu oba su izmaknula, ali Mursa-Osijek je uz dva domaća finala igrala i ono treće, u kojem je na kraju slavila. Osvajanje MEVZA lige lijep je međunarodni uspjeh, koji je, pokazalo se na kraju, bio svojevrsni melem na ranu za poraze u finalima Kupa Vinko Dobrić i doigravanju za prvaka države.

Visoka razina
ima cijenu

Posljednjih šest godina osječki superligaš držao je visoku rezultatsku razinu, koja je s obzirom na sve okolnosti možda potrajala i duže od svih predviđanja. Mursaši su prije svega držali korak s najtrofejnijim hrvatskim klubom, koji im je nerijetko morao čestitati i gledati u leđa, što je već samo po sebi velika stvar. Uvjeti u kojima djeluje Mladost i osječka, odnosno slavonsko-baranjska, odbojkaška klupska perjanica ipak nisu na istoj razini bez obzira na to što se to na parketu nije moglo vidjeti. Mladost ima, naravno, veći ugled, tradiciju ali i proračun, koji je posljednjih godina rastao i u gradu na Dravi. Nažalost, cijela ta niska dobrih rezultata, uspjeha i osvojenih pokala nije potaknula nekoga da se ozbiljnije još sponzorski uključi u klub koji je po rezultatima bio daleko ispred svih ostalih na istoku Lijepe Naše.

Nije tajna da se klub posljednje dvije sezone protegnuo i malo preko svojih mogućnosti. Rezultat je sve to, istina, opravdao, ali i malo zamaskirao. Kada se zagrebe ispod sjajne površine, ipak ostaju novčana dugovanja, koja netko mora i vraćati, a da pritom daljnja klupska opstojnost ne dolazi u pitanje, te da se nastavi držati i zadovoljavajuća rezultatska linija, koja ne mora biti ona najviša kao dosada. Kada se sagleda sve napravljeno i osvojeno u posljednjih šest sezona (prvenstvo, tri kupa RH, MEVZA), ostavština je to koja zahtijeva da se ozbiljno napravi plan o budućem klupskom kursu, koji prije svega treba izbjegavati uzbrkane financijske vode.

ARHIVA

Privući hrvatske igrače

Što onda možemo očekivati od Murse-Osijek u nadolazećoj sezoni? Promjene su već opipljive, u stručnom, kao i u igračkom dijelu. Na mjesto prvog trenera se nakon dvije i pol godine vratio Mario Teppert, koji je zaslužan za ono što je ostvareno u posljednjih šest godina. On neće raspolagati šampionskim kadrom, ali ipak i dalje dovoljno dobrim za ovo jedno prijelazno razdoblje. U svlačionici više ne stanuju pucač Leo Andrić, najbolji igrač Superlige posljednje dvije sezone (preselio u Mladost), tehničar Bernard Bakonji i Ukrajinac Alexandru Buzdugan, koji je bio upotrebljiv na dvije pozicije (pucač, primač). Od igrača koji su još bili dio udarne postave, neizvjestan je status srednjeg blokera Gabriela Šunje, kao i njegove alternative tijekom sezone, Matka Grgića. Sigurno da u momčadi više neće biti drugi tehničar Lovro Škugor. Očekivani su to odlasci, a vesele svakako ostanci Ivana Đirlića, Tina Busaka Vidakovića i Karla Jakovca, terceta koji ima aktualan ili povremeni reprezentativni status. Kapetan će i dalje biti Davor Bogdanović, a nakon premijerne seniorske sezone daljnja afirmacija očekuje se od Petra Stojkovića.

Priključit će Teppert još neke mlade snage iz klupskog pogona, a i većina novih akvizicija bit će takva. U planu su četiri domaće (dvojac korektora, po jedan srednji bloker i tehničar), a sigurno je da će dres Murse-Osijek nositi i bar jedan stranac (svaka momčad može ih imati najviše četiri od sljedeće sezone), koji će dirigirati igrom osječke momčadi. Ona možda neće biti kadra osvajati trofeje kao dosada, no ovo je idealna, možda i posljednja prigoda za resetiranje svlačionice, ali i klupske blagajne. Treba početi stvarati uvjete za novi mogući uzlet.