Posljednjih sedam sezona MOK Mursa-Osijek konstantan je u borbi za domaće odbojkaške trofeje. To znači da se izborila pretplata na igranje u finalu Kupa Vinko Dobrić ili finalnoj seriji doigravanja za prvaka. Od ciklusa 2019./20. u klupske vitrine stigla su i četiri trofeja, a u ovom netom završenom na polici se našlo mjesta i za jedan međunarodni pokal.

Prije sedam dana mursaši su nažalost predali i drugu domaću titulu, onu na koju su čekale odbojkaške generacije grada na Dravi. Nije obranjen naslov prvaka, u završnoj seriji, s ukupnih 3-1, slavio je najveći rival, zagrebačka Mladost.

Tri finala, jedan naslov

Kada izgubiš u borbi za naslov, jasno da žal neće nestati preko noći. Objektivno, osječki odbojkaši nisu bili daleko od ponavljanja rezultata od prošlog proljeća. Serija je otvorena gostujućim slavljem, ali nije se nastavilo u istom ritmu. Kada se sada sve sagleda, jasno da je druga utakmica, prva u SD-u Jug, bila ključna. U njoj su Osječani propustili pet lopti za pobjedu, a nakon toga više nisu došli na štih. U preostala dva dvoboja lako su poraženi i titula se iz slavonske preselila u hrvatsku metropolu.

BRUNO JOBST

Bez obzira na to što je sezona zaključena porazom, ona je odrađena na razini koja se i očekuje od kluba koji je već neko vrijeme u hrvatskom vrhu. Igrala su se tri finala, uzeo MEVZA trofej, a bit će upisano da je Mursa-Osijek nastupila i u kvalifikacijama Lige prvaka.

Nije sve išlo glatko, bilo je još i prije početka sezone trzavica i stvari koje ne priliče klubu ovakve reputacije. U čelništvu je gotovo došlo do svojevrsnog prevrata, a sve je rezultiralo odlaskom onih koji su mislili da je voditi jedan superligaški odbojkaški kolektiv lagan zadatak. Do prvih utakmice stanje se stabiliziralo, a u cijeloj priči ogledalo stanja su izdanja na parketu. Taj dio posla povjeren je srpskom stručnjaku Siniši Gavrančiću, koji se nije bojao izazova "ući u cipele" Ratka Perisa, koji je potpisao dvostruku hrvatsku krunu. Promjena je bilo i u igračkom kadru, ali većina stožernih igrača ostala je u narančastom dresu (Andrić, Đirlić, Busak Vidaković, Šunjo, Bogdanović, Janković), stigla su i neka zvučna pojačanja (Bakonji, Jakovac, Buzduhan). Očekivano, prilagodba na novog trenera malo je potrajala, ali Mursa je bila u okviru svojih zacrtanih rezultatskih gabarita. Dobro se predstavila u 2. pretkolu Lige prvaka (porazi 2:3 kod kuće i 0:3 kod bugarskog Levskog), nes(p)retno je potom ispala iz 16-ine CEV kupa (3:2 i 1:3 protiv Alpacem Kanala). Kako je vrijeme odmicalo, forma se dizala, a u osnovnom ligaškom dijelu stiglo se do druge pozicije. Osvajanje MEVZA lige u Gradskom vrtu trebala je biti uvertira u berbu domaćih trofeja, ali nakon uvjerljivog poraza u Puli od Mladosti u finalu Kupa Vinko Dobrić raspoloženje se promijenilo.

Kako zadržati razinu?

Ubrzo je došlo do neočekivanog razlaza od Gavrančića, koji se nije našao u nekim internim stvarima na istoj valnoj duljini s Upravom. Nekoliko dana prije početka doigravanja za prvaka došlo je do promjene na klupi koja je ostavila traga u svlačionici, gdje je Gavrančić uživao podršku. Zadatak da kontrolira situaciju dobio je Dario Fančović, koji nije imao lagan zadatak. Ipak, u dvije polufinalne utakmice arhivirana je Ribola Kaštela, pobjedom se krenulo i u finale, ali onda su tri poraza od najvećeg rivala ipak pokvarila epilog.

Nakon svega sezona 2025./26. zaslužuje palac gore. Ali, treba već razmišljati o sljedećoj. Kako će reagirati klub koji se sjajno snalazi u improvizaciji, kojoj smo nakon najvećih uspjeha priželjkivali da se ne ponavlja ili bar svede na najmanju moguću mjeru? Tko će biti novi trener, kako će izgledati roster aktualnog hrvatskog viceprvaka, hoće li se igrati Europa, zatvoriti financijska konstrukcija, što je uvijek najteža zadaća?

Sve su to pitanja koja treba početi rješavati vrlo brzo, stoga s nestrpljenjem iščekujemo reakciju glavnih i odgovornih u MOK-u Mursa-Osijek, koja je uspjela naći i zadržati svoje mjesto u ili na samom vrhu hrvatske odbojke. Hoće li tako biti i dalje, saznat ćemo vjerujem vrlo brzo.