Nogometaši Osijeka uporno odgađaju matematički riješiti pitanje svog prvoligaškog statusa. Prvo u pretprošlom kolu nisu uspjeli svladati Lokomotivu na Opus Areni, a tijekom vikenda su poraženi u Gradskom vrtu od izravnog konkurenta Vukovara 1991, pa se neizvjesnost nastavlja.

Taj neuspjeh u susretu protiv Vukovaraca u naglašeno domaćem ambijentu, jer su navijači Osijeka pohrlili popuniti tribine Gradskog vrta, posebno peče. Ne samo zbog poraza već više zbog neuvjerljive igre koju su Bijelo-plavi pružili u tom susretu u kojem zapravo nisu imali previše izgubiti, a pobjedom su mogli toliko toga dobiti. S tri osvojena boda pobjegli bi Vukovarcima na nedostižnih deset bodova, čak i remi bi dao veliku dozu mirnoće jer bi tri kola prije kraja imali sedam bodova više u odnosu prema jedinom konkurentu, no osječka je momčad još jednom sama sebi zakomplicirala život.

Više rizika i prilika

U utakmici koja je neodoljivo mirisala "na nulu" uspjeli su napraviti pogrešku koja je Vukovaru 1991 omogućila pobjednički pogodak. Frustracija je bila velika jer Osijek nije uspio razveseliti svoje brojne navijače koji su mu došli pružiti podršku na licu mjesta, a usput je i pokvario 38. rođendan Kohorti. Ipak, najviše od svega zasmetao je kalkulantski pristup toj utakmici. Ne samo momčadi već i od stručnog stožera u njezinoj pripremi. Trener Tomislav Radotić nakon susreta je rekao:

- Htjeli smo biti strpljivi, malo ih izvući kako bismo lakše stvarali prilike jer je Vukovar 1991 opasan iz tranzicije.

GOJKO MITIĆ

Ta će njegova rečenica dati odgovor na mnoga pitanja o načinu na koji su Bijelo-plavi odigrali taj susret. Inače, taktička i ina disciplina su uvijek poželjne, no postoje susreti, poput tog protiv Vukovara, kada treba pokazati više odlučnosti i preuzeti veći rizik ako želiš pobjedom razveseliti sebe i navijače. Nažalost, oprez je opet prevladao, a time su i pale akcije vezane uz pobjedu Bijelo-plavih. Nisu bili očekivani bjesomučni napadi Vukovaraca u kojima će se trebati braniti. Osijek se bori za ostanak, iako Radotić to neće prevaliti preko svojih usta, no i u toj borbi postoje različiti načini kako se dolazi do cilja. Osijek u njoj većinu susreta igra na isti način. Čvrsta obrana, a gore što bude. Kada se susretne protiv jačih suparnika poput Rijeke ili Hajduka, takve zamisli funkcioniraju, no protiv suparnika iz sredine ili donjeg dijela tablice nastaju problemi. Prije svega u realizaciji. Osijekova igra jednostavno još uvijek ne producira dovoljan broj prilika za pogodak. Bude ih, po tri-četiri, ali s obzirom na slabe reakcije u završnici akcija, to je jednostavno premalo. Vidljivo je kako se tom problemu pokušava doskočiti iz prekida, ali ni to ne prolazi baš uvijek.

- Ne znam koliko nam prilika treba za jedan pogodak. Frustrira ta spoznaja, ali nema nam druge nego nastaviti raditi i pokušati se popraviti do sljedeće utakmice - kaže Radotić.

Priča koju slušamo kroz cijelu sezonu, ali napretka baš i nema.

Posao treba završiti

Još manje ima smisla naricati. Poraz od Vukovara 1991 mora hitno u arhiv jer u nedjelju je nova prilika, možda i za konačnu potvrdu te agonije. Izgubi li Vukovar 1991 u petak na Rujevici, Osijeku će pobjeda protiv Istre 1961 značiti spas. U cijelom tom kolopletu činjenica da Osijek sudbinu drži u vlastitim rukama jest dobra i loša vijest u isto vrijeme. Dobra jer napetost nije na vrhuncu, a loša zbog neinventivnosti pred suparničkim vratima zbog kojeg Bijelo-plavi jako teško pobjeđuju. U svemu je možda najbolja vijest što su samo tri kola do kraja, a Osijek u njih ulazi s malom, ali vjerojatno i presudnom prednošću.

- Moramo dići glave. Strašno nam je žao zbog poraza protiv Vukovara 1991 u onakvom ambijentu koji su pripremili naši navijači. I dalje imamo prednost od četiri boda. Sada smo svi razočarani, ali još uvijek je sve na nama i mi smo ti koji moramo završiti posao - kaže Borna Barišić, kapetan Bijelo-plavih.

Iz svega ispada kako je to lakše reći nego provesti u djelo. No susret protiv Istre 1961 lako bi sa sobom mogao nositi novu meč-loptu...