Na više lokacija čuva se povijest grada heroja: Mjesta na kojima se čuje tišina, ali i neopisiv ponos
Tuga, nevjerica, ali i dostojanstvo te neopisiv ponos. Sve se to može prepoznati na ljudima koji svaki dan pohode memorijalne lokacije u Vukovaru. Na više lokacija ispisana je povijest očuvanja identiteta grada heroja i patnji koje je zajedno sa svojim stanovnicima i braniteljima proživio za razaranja 1991. Vukovar je postao simbol Domovinskog rata i u konačnici doveo do osamostaljenja Hrvatske.
Povijest ne zaboraviti
Danas je Vukovar moderan grad, a sjećanje na Domovinski rat svakodnevno u njega dovodi na tisuće gostiju, turista, hodočasnika... Neki to zovu ratni turizam, za koji je potrebno potrošiti bar jedan cijeli dan, a nekima je dostojanstveni posjet mjestima sjećanja nešto što trebaju doživjeti svi stanovnici Hrvatske, ali i šire.
Na dan kada smo odlučili posjetiti memorijalne lokacije u Vukovaru vrijeme nas nije pomazilo, padala je kiša i bilo je hladno, no možemo samo zamisliti kako je u studenome 1991. bilo braniteljima i stanovnicima Vukovara koji su ostali, kada su kuće i zgrade bile razrušene, a smrt prijetila na svakom koraku.
Unatoč kiši, autobusi su u velikom broju ulazili na parkiralište Memorijalnog centra Domovinskog rata na Sajmištu, na prostoru bivše vojarne, a iz njih su izlazili učenici osmih razreda osnovnih škola iz Koprivnice, Križevaca i Zagreba. No nisu posjetitelji bili samo učenici, ondje smo zatekli i ekipu umirovljenika iz Valpova, koji su se također odlučili uputiti u Vukovar.
- Ovo je odlično, kada vidim tu djecu, nekoliko je generacija na istom mjestu i mislim kako svi trebaju znati pravu istinu o Vukovaru. Znam, život treba ići dalje, grad se treba razvijati, ali povijest se ne smije zaboraviti jer je žrtva branitelja Vukovara dala slobodu koju danas imamo - rekla nam je Valpovčanka Gordana Bijader, koja je s kolegicama Anicom Šmit i Anicom Nikolić ponosno pozirala našem fotoreporteru ispred vojnog helikoptera. Bile su prije toga u Spomen domu na Trpinjskoj cesti i u bolnici, emocije se miješaju, a Valpovčanke su rekle kako osjećaju velik ponos.
Bilo je zanimljivo promatrati i učenike koji su u pratnji vodiča, inače hrvatskih vojnika, u bivšoj vojarni na Sajmištu slušali o povijesti Vukovara i ratnim danima. Do ulaska u izložbene paviljone žamor mladih ljudi, smijeh, gurkanja i poneki povik, a nakon pogleda na fotografije, oružje, osobne stvari osoba koje su izgubile život mogla se čuti samo - tišina...
Isto se moglo vidjeti i čuti i u bolnici, gdje su učenici, ali i drugi posjetitelji, strpljivo i u tišini s bolničkih zidnih pločica iščitavali kronologiju napada na grad i bolnicu, a potom gledali postave u drugim prostorijama, gdje je zorno prikazano kako su izgledali bolnički dani ratnih 90-ih. Tik uz ratni podrum, jer život ide dalje, danas se nalazi moderna bolnica, koja pruža sve vrhunske medicinske usluge stanovnicima Vukovara i Vukovarsko-srijemske županije.
938 križeva
Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata također je nezaobilazna postaja. Nastalo je 1998. otkrićem najveće masovne grobnice u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata. Nakon što je prestala organizirana obrana Vukovara i nakon što je agresor ovladao gradom, kuće, dvorišta i ulice bili su prekriveni tijelima poginulih. Tijela su otpremljena izvan grada i zakopana u jamu pokraj gradskoga groblja. Sa završetkom mirne reintegracije, 1998. godine, odande je ekshumirano 938 tijela, a na mjestu masovne grobnice danas se nalazi 938 bijelih mramornih križeva, jedan u spomen na svaku žrtvu. Uokolo mjesta masovne grobnice prostire se Memorijalno groblje, podijeljeno u aleje u kojima su vječni mir našli poginuli branitelji, civilne žrtve, umrli hrvatski ratni vojni invalidi i članovi njihovih obitelji. U središnjem dijelu groblja 5. kolovoza 2000. postavljen je spomenik čija je autorica Đurđa Ostoja. Spomenik je izrađen od patinirane bronce, visok je četiri metra, a u središtu je “zračni” križ i vječni plamen. Bijeli mramorni križevi, na žalost, i dalje se dodaju, jer se još i danas pronalaze tijela branitelja.
Mjesto gdje tišina definitivno vlada je Spomen dom Ovčara, gdje je nekada bio hangar, mjesto najvećeg zločina u Domovinskom ratu. Hangar je u mirnodopsko vrijeme služio kao skladište poljoprivredne mehanizacije, u rujnu 1991. pretvoren je u logor za nesrpsko stanovništvo grada i okolice. U hangar je 20. studenoga dovezeno više od 260 hrvatskih branitelja i civila iz vukovarske bolnice. U večernjim i noćnim satima istoga dana prevoženi su na lokaciju u blizini hangara gdje ih je, usred oranice, čekala iskopana jama. Njih 200 smaknuto je hitcima i zakopano bez ikakvog obilježja.
Godinama je trajala potraga i za Jean-Michelom Nicolierom, mladim Francuzom koji je te 1991. odlučio braniti Vukovar. Nakon ranjavanja snimila ga je francuska novinarska TV ekipa u podrumu bolnice, i to je posljednje što se znalo o njemu. Istražitelji ratnih zločina poslije su saznali da je Jean-Michel doveden u hangar na farmi Ovčara te da je pretučen. Ubio ga je Spasoje Petković zvani Štuka, koji se danas nalazi u Srbiji. Kako je bio krunski svjedok na suđenju u Beogradu zbog zločina na Ovčari, nije otišao u zatvor. Krajem listopada prošle godine stotinjak metara od hangara u kojem je pretučen pronađeni su posmrtni ostatci mladog Francuza i još tri osobe. Danas se na tom mjestu nalaze zastave Francuske i Hrvatske.
Posjet Vukovaru ne može se zamisliti bez obilaska Vodotornja - simbola hrvatskog zajedništva i otpora, koji je otvoren u listopadu 2020. Tijekom obnove zadržale su se ratne rane koje su napravile granate, njih 640, a u unutrašnjosti je napravljena vrhunska multimedijalna izložba, koja uvijek završava na vrhu, ispod hrvatske zastave, koja se vijori na 53 metra visine.