Zagreb, 11.09.2025 (nedeljni broj) - Domovinski rat- prica o pobjedi, predstavljanje u Nacionalnoj i sveucilisnoj knjiznici, na slici Ante Nazor (kockica), uz tekst S.Pavica.foto Davor Kovacevicnedeljni
DAVOR KOVACEVIC
RAVNATELJ HMDCDR-a

Nazor: Vukovar je branilo najviše 2000 naoružanih branitelja, nasuprot višestruko nadmoćnijem neprijatelju

U zadnjem tjednu opsade Vukovara, od 13. do 20. studenoga 1991. godine, smrtno je stradalo oko 750 ljudi, a samo u zadnja tri dana, nakon konačnog sloma obrane i predaje zadnje veće skupine hrvatskih branitelja, ubijeno ih je oko 640.  

Te je podatke, govoreći o dramatičnim danima obrane Vukovara, u razgovoru za Hinu iznio ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata (HMDCDR) Ante Nazor.

"Među smrtno stradalima ili nestalima je i 33 djece i maloljetnih osoba", kazao je Nazor. Podaci iz popisa HMDCDR-a pokazuju da je u Domovinskom ratu u Hrvatskoj ukupno smrtno stradalo 384 djece i maloljetnih osoba, a na području vukovarske općine 1991. i 1992. njih skoro 11 posto. 

Nazor navodi i da se u javnosti rijetko spominje da su tijekom 1992., u okupiranom Vukovaru i na okupiranom teritoriju tadašnje općine Vukovar, srpski ekstremisti ubili djecu hrvatske narodnosti: Martinu Štefančić (1987.) koja je ubijena 21. ožujka 1992. zajedno s njezinom bakom Bernardicom, braću Damira (1980.) i Daria Pakšeca (1976.), koji su ubijeni 9. travnja 1992. zajedno s oba roditelja (Anom i Stjepanom), te Franju Matijevića (1975.) koji je ubijen u travnju 1992. zajedno s oba roditelja (Anom i Jozom). 

Uz to, prema dostupnim izvorima, te je godine u Vukovaru nesretnim slučajem, uglavnom aktiviranjem zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava, smrtno stradalo i troje djece i maloljetnih osoba srpske narodnosti.

Tijekom bitke za Vukovar smrtno stradalo oko 2400 civila i hrvatskih branitelja

Prema podacima HMDCDR-a, koji se i dalje provjeravaju i ažuriraju, tijekom bitke za Vukovar na području tadašnje općine Vukovar smrtno je stradalo oko 2400 civila i hrvatskih branitelja. Taj broj obuhvaća i 320 nestalih s područja grada, pri čemu je na području Vukovarsko-srijemske županije nestalih 446 osoba, a njih je 539 na cijelom području hrvatskog Podunavlja. 

Nazor ističe da su bitka za Vukovar, odnosno uporan i žilav otpor hrvatskih branitelja u Vukovaru, zajedno s uspješnom obranom ostalih većih gradova u istočnoj Slavoniji, bili od strateškog značaja za ukupnu obranu Republike Hrvatske, jer je neprijatelj onemogućen da okupacijom cijele istočne Slavonije ostvari operacijsku dubinu i povoljne uvjete za daljnje napredovanje prema Zagrebu, s ciljem stvaranja "velike Srbije".

Navodi i da je prema nekim izvorima tijekom srpske opsade kroz postrojbe koje su u neprijateljskom okruženju branile grad Vukovar (uključujući i selo Bogdanovce) prošlo oko 4000 branitelja, a u taj je broj uključena i cjelokupna logistika te liječnici i medicinsko osoblje vukovarske bolnice. No, s oružjem ih ni u jednom trenutku nije bilo više od 1800, najviše 2000. 

Odnos hrvatskih i agresorskih snaga

"Radi vojne pomoći Vukovaru, koji je imao 'prvi prioritet u snabdijevanju', 16. listopada 1991. ustrojena je i Operativna grupa HV-a Vinkovci, Vukovar i Županja. U tijeku završnih borbi za grad na raspolaganju je imala, ovisno o izvoru, od oko 5300 do oko 6800 ljudi, 15 tenkova, 11 oklopnih transportera, 52 topa kalibra 20-100 mm, 32 topa kalibra većeg od 100 mm, jedan VBR i 68 minobacača", rekao je Nazor. 

Nasuprot hrvatskim snagama, krajem rujna 1991. agresorske snage (JNA, TO Srbije i razne srpske paravojne postrojbe) imale su u istočnoj Slavoniji više od 60.000 ljudi, a sredinom studenoga 1991. brojale su „37.613 vojnika JNA i 9582 'vojnih osoba' Teritorijalne obrane Srbije. Imali su i 676 tenkova, 505 oklopnih transportera, 428 oruđa 'artiljerije za podršku', 158 oruđa 'protuoklopne artiljerije' te 380 oruđa 'protuavionske artiljerije'“. U isto vrijeme lokalne srpske snage na tom području, organizirane po prostornoj strukturi TO-a, brojale su još oko 4500 ljudi. Znatan dio tih snaga i sredstava upotrijebljen je izravno u napadu na Vukovar.

Okupaciju dočekalo oko 14.100 civila

Govoreći o gubicima agresora, Nazor je kazao da izvor iz JNA iz veljače 1992. spominje „894 poginulih i 5063 ranjenih na Sremsko-slavonsko-baranjskom ratištu“. General JNA Života Panić, u vrijeme bitke za Vukovar zapovjednik 1. vojne oblasti JNA, je u tjedniku Vreme u listopadu 2001. izjavio da su „na vukovarskom ratištu poginula 1503 vojnika JNA“. U nekim izvorima hrvatske strane navodi se da su agresorski gubici bili znatno veći od navedenih. 

Srbijansku okupaciju grada, po podacima Ministarstva zdravstva od 19. studenoga 1991., dočekalo je oko 14.100 civila, njih oko 10.000 u Vukovaru, oko 4.000 u Borovu naselju i oko 100 u naselju Lužac. 

Vukovarska bolnica odigrala herojsku humanitarnu ulogu

Vezano uz ulogu koju je tijekom agresije odigrala vukovarska bolnica i njezino medicinsko osoblje, Nazor ističe da je ona, s obzirom na nemoguće uvjete rada tijekom opsade grada kada je bila izložena gotovo svakodnevnim napadima i razaranju, odigrala herojsku humanitarnu ulogu.

"Preostalo medicinsko osoblje u njoj, koje je danonoćno savjesno i požrtvovano radilo, gotovo bez pravoga odmora i na granici iscrpljenosti, postalo je simbolom humanosti", rekao je. 

Upitan koliko je branitelja i civila nakon srpske okupacije grada završilo u logorima u Srbiji, Nazor je kazao da je prema podacima Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja, u razdoblju od 1991. do 1996. godine ukupno razmijenjeno, odnosno oslobođeno, 7815 osoba iz gotovo 90 logora i različitih objekata na području tadašnje SR Jugoslavije, okupiranom području Republike Hrvatske te BiH. Upravo je najveći broj osoba, njih oko 2890 (oko 37 posto od ukupnoga broja), završio u srpskim koncentracijskim logorima u kritičnim danima okupacije Vukovara. Također, prema procjeni Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, kroz te je logore prošlo oko 30.000 ljudi.

Namjerno ubačene dezinformacije da državni vrh nije htio pomoći Vukovaru

Nazor decidirano odbacuje teze da hrvatski državni vrh nije htio pomoći Vukovaru i da je on namjerno "žrtvovan". "Izvori jasno pokazuju da ta teza nije točna. Ona je posljedica namjerno ubačenih dezinformacija u hrvatski javni prostor", kazao je. 

Glavni uzrok sloma vukovarske obrane Nazor vidi u golemoj neprijateljskoj nadmoći u ljudstvu i naoružanju, posebno u količinama streljiva za teško naoružanje i u oklopnim snagama, te u ratnom zrakoplovstvu, koje Hrvatska tada nije imala. 

"S postojećim snagama, odnosno s tadašnjom razinom ustroja i logističkih mogućnosti, te opremljenosti i obučenosti postrojbi, bez ratnog zrakoplovstva i uz nedostatak streljiva za artiljerijsku podršku, na što je utjecao i od UN-a nametnuti embargo za izvoz oružja i streljiva u republike bivše Jugoslavije, Hrvatska nije mogla obraniti Vukovar od napada višestruko brojnijeg i bolje naoružanoga velikosrpskog agresora", rekao je.

Izrazio je i nezadovoljstvo što najodgovorniji za zločine u Vukovaru nisu primjereno kažnjeni. Smatra da je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Den Haagu upravo na temelju zločina počinjenih tijekom razaranja i okupacije Vukovara propustio osuditi vodstvo JNA i njezinu „kontraobavještajnu službu“, te krnje Predsjedništvo SFRJ i srbijanske vlasti.