Autofikcijski roman "Chinook" Bekima Serjanovića posmrtno je objavljen te je predstavljen u povodu pete godišnjice smrti tog velikog hrvatskog pisca. Tom je prilikom istaknuto kako se radi o romanu kojim se zatvara opus jednog od najvećih postjugoslavenskih pisaca. Urednik Drago Glamuzina objasnio je kako se radi o posljednjem romanu i posljednjem što je Bekim Serjanović napisao te kako su se u VBZ-u dvoumili hoće li uopće objaviti roman.

Istaknuo je i kako se radi o hrvatskom prijevodu jer je Serjanović htio napisati svoj roman na norveškom jeziku, jeziku zemlje u kojoj je u svom nomadskom životu proveo najviše vremena. Nakon što je otkriveno da je ostavio iza sebe oko 100 stranica svog romana, urednik Glamuzina poslao ga je na prijevod prevoditelju Miši Grundleru.

Grundler pak govori kako je ovaj nedovršeni roman poseban po mnogo toga, a takav je bio i postupak prevođenja. U ranoj verziji romana, ističe, bili su i komentari njegove partnerice Randi, koja je izvorna govornica norveškog te koja mu je na mnogo mjesta napisala "Takva fraza ne postoji u norveškom, no toliko dobro funkcionira da možeš ostaviti".

Glamuzina ističe kako mu je i kao uredniku bio posao izazovan zato što je autor neke stvari koje su Hrvatima poznate dodatno objašnjavao kako bi njegova norveška publika shvatila.

“Bilo je zanimljivo vidjeti kako Bekim objašnjava Norvežanima naše komplicirane odnose", ističe.

“Iako su mediji imali informaciju da je Bekim ostavio iza sebe roman i da se zove Chinook, mi ga nismo odmah objavili", kaže Glamuzina te dodaje kako nisu htjeli žuriti, zbog nekoliko razloga.

“Činilo se da je sve svježe, sve nas je pogodila njegova smrt, a na brzinu objavljivati nešto što je nezavršeno činilo se kao iskorištavanje jednog tužnog trenutka. Uz to, roman nije bio završen i trebalo je nekako smisliti kako ga plasirati i obraditi, a nije bila dovršena ni ostavinska rasprava", rekao je urednik Glamuzina.