Ovako se to radi: sjednete za tipkovnicu i slažete jednu riječ za drugom dok nije gotovo. To je vrlo jednostavno i istodobno neopisivo teško. Mudra je to opaska o pisanju Neila Gaimana, a jednako je mudra i ona W. Somerset Maughama, koji je pak ovako zborio: Postoje tri pravila za pisanje romana. Nažalost, nitko ne zna koja su to pravila. Zaključimo s Alice Walker, koja kaže: Nisam sigurna da loša osoba može napisati dobru knjigu. Ako nas umjetnost ne čini boljim ljudima, čemu onda služi?

Što iz netom spomenutih izreka možemo povezati u nekim bližim ili daljim referencama s troje domaćih autora koje ovom prigodom predstavljamo, prosudite samo nakon što pročitate njihove redom izvrsne knjige objavljene u nakladi zagrebačkog V.B.Z.-a.

DRAGO GLAMUZINA

Tri: Knjiga je dobila 2009. godine nagradu Tportala za najbolji roman i bila je te godine na vrhovima hrvatskih top-lista.

Prodano je ukupno više od 5000 primjeraka prvog izdanja, a nakon 15 godina iz tiska izlazi novo izdanje tog hvaljenog romana. Iako dosad nije čitan na taj način, Tri je nesumnjivo ženski roman; žene su u knjizi ekspresivnije i dominantnije, žene su te koje povlače poteze, pomiču granice, određuju dinamiku, ugađaju tonalitet. Muški lik je pak onaj koji se ponaša instinktivno i nerijetko kontradiktorno, a tek je post factum kadar zastati i analitički promisliti to što mu se događa.

Ali zato je pripovjedački nastup, a u pitanju je samoizlažuća ich forma iz muškog kuta, artikuliran i vrlo suptilan, zbog čega ovaj roman i jest, bila nam tematika razorne ljubavne patnje bliska ili ne, sjajno čitateljsko iskustvo. Preljubnička veza opisana u romanu frenetična je i obezglavljujuća, što se likovi više naganjaju i jedan od drugog bježe, skrivaju se i pokazuju, ljube, nadmeću i bjesne, to se dramatičnije utiskuju jedan u(z) drugi, ukopavaju u bezizlaznu situaciju. Animalna i visokointelektualna, ta se priča materijalizira u prozu hopperovske estetike, koja je nakon niza godina i mnogih čitanja i dalje vrlo živa.

O AUTORU: Drago Glamuzina rođen je u Vrgorcu 1967. Diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio kao redaktor u dnevnom listu Vjesnik, kao redaktor i urednik u tjedniku Nacional te kao urednik u izdavačkim kućama Profil i VBZ. Objavio je knjigu pjesama Mesari (Naklada MD, 2001.), roman Tri (Profil, 2008.), knjigu pjesama Je li to sve (V.B.Z., 2009.), knjigu pjesama s fotografijama Stanka Abadžića Sami u toj šumi (Bibliofil, 2011.), knjigu pjesma Everest (Fraktura, 2016.), knjigu izabranih pjesama Waiting For The Frogs To Fall (HDP, 2017.), roman Drugi zakon termodinamike (VBZ, 2021.), knjigu sabranih i novih pjesama Crni zec (Vuković&Runjić, 2022.) te prozu Noćni portir (Buybook, 2024.) Za knjigu pjesama Mesari dobio je nagradu "Vladimir Nazor" za knjigu godine i Kvirinovu nagradu. Za roman Tri dobio je nagradu tportala za najbolji roman. Knjige su mu prevedene na njemački, engleski, bugarski, makedonski i slovenski jezik.

TOMICA ŠĆAVINA

Prešućeni jezik: Kombinirajući lirsku istančanost sa snažnim psihološkim uvidima, raskošne unutarnje monologe sa senzualnim opisima, fantastiku s otočnom svakodnevicom, Tomica Šćavina ovim je romanom stvorila dalmatinski oblik magičnog realizma...

Tri junakinje s čudesnim talentima - Prevoditeljica kiše, Šutiteljica i Skladateljica - žive u trima različitim vremenima na istome otoku, Prviću. Sa svojim bogatim, poetičnim i začudnim unutarnjim svjetovima, junakinje se stvaralački izdižu iznad patrijarhalnih društvenih reljefa, koristeći sve raspoložive alate u potrazi za vlastitim glasom, tijelom i identitetom – mistiku, umjetnost, seksualnost. Prešućeni jezik je jezik ženske snage koja niče iz pepela. Tomica Šćavina izgovara ono zabranjeno, snažno trese okove religijskih dogmi i vraća ženama pravo na svu raskoš njihovih unutarnjih života nošenu dugo zatiranim ženskim libidom. To radi na izrazito poetičan način, pišući nama, čitateljicama i čitateljima, buletine - rukom pisane poruke koje su se nekada, dok pošta nije bila tako razvijena, prenosile iz ruke u ruku sve do primatelja poruke. Kako ćemo buletine čitati, pitanje je osjetljivosti i prijemčivosti našeg uha, naše otvorenosti prema nečujnome.

O AUTORICI: Tomica Šćavina rođena je 1975. u Vodicama. Diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njezin prvi roman Brod za Lajku ušao je u finale za nagradu V.B.Z.-a, a s drugim romanom Povratak genija osvojila je nagrade Sfera i Artefakt. Njezin treći roman Soba na dnu mora također je ušao u finale za nagradu V.B.Z.-a. Autorica je slikovnica Krotitelj oblaka i Legenda o ljubavi te dviju zbirki poezije - Ornamenti pada i Kuća od vjetra. Predavala je psihologiju kreativnosti i psihologiju likova na Sveučilištu Vern. Boravila je na umjetničkim rezidencijama na Floridi, Rodosu, u Idahou, Latviji, Finskoj, Norveškoj i Alabami. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Hrvatskog društva pisaca.

ENA KATARINA HALER

Nevini: Za književnicu Enu Katarinu Haler javnost je prvi put doznala 2019., kad se u nakladi V.B.Z.-a pojavio njezin prvi prozni naslov Nadohvat.

Bio je to ambiciozni povijesni roman, triptih o jednom banijskom mjestu tijekom 2. svjetskog rata i nakon njega, ona vrsta knjige koju inače pišu vremešni bradati pisci i postaju istočnoeuropski klasici. Haler nas je tu uvela u svijet koji je očito opsjeda: svijet zapuštene ruralne granice, krajine u doslovnom, ne u političkom smislu. To je svijet lomnih ljudi koje povijest povija i čupa kao travu, a svakih dvadeset ili pedeset godina počinju iznova, na zgarištu ili u tuđoj useljenoj kući.

Istim se tim svijetom Haler bavi i u novom romanu Nevini... Ledenom suzdržanošću jedne Agote Kristof autorica nas provodi kroz djevojačke fiziološke promjene, kroz ljubakanja i zlostavljanja, silovanja i inceste, da bi roman zaokružila dramatičnim nasilnim činom koji će vas manje podsjetiti na krimić, a više na neki antički mit. Sve se to događa u mikrokozmosu koji se podiže iz pepela napuštenih ili sažganih kuća, u svijetu gdje se o prošlosti ne govori ili se o njoj govori šaptom, a djeca nose krivnju odsutnih, despotskih očeva. Ako vas zanima kako bi zvučala Lila Cerullo na banijskoj razvalini, Nevini je knjiga koja daje odgovor. (Jurica Pavičić)

O AUTORICI: Ena Katarina Haler (1996.) rođena je u Osijeku, gdje je završila III. gimnaziju. Diplomirala je arhitekturu i urbanizam na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Njezin prvi roman Nadohvat (V.B.Z., 2019.) dobio je nagrade "Ksaver Šandor Gjalski" za najbolje prozno djelo i "Ivan i Josip Kozarac" za knjigu godine. Radi na Institutu za povijest umjetnosti. Stalna je suradnica tjednika Express, za koji piše reportaže, tekstove o arhitektonskom i urbanističkom nasljeđu, o književnosti i filmu. Živi u Zagrebu.