Dobra večer, “Prijatelji”!
I dok na malim ekranima gledamo njene “Serijske brijače”, eto vijesti da Martina Validžić odlazi s HRT-a
Ljeto i ljetna shema. Najlakše bi bilo krivit ljeto, ma na RTL2 ljeto je cijele godine. Dva i pol muškarca, Prijatelji, Mućke... Da bar čovjek i neke druge stvari u životu može odraditi toliko puta ispočetka, da može na drugo, treće i sto prvo gledanje konačno uočiti što je radio pravo, a što krivo. Mitski Prijatelji. Družimo se valjda sto godina već, ali autor ovog teksta tek je nedavno imao dobar razlog i puno pravo da skoči iz fotelje i radosno cikne: “Aleluja!” Moglo je i: “Bingo!” Ili: “Bogu hvala!” Jer nakon svih tih godina eto se dogodilo da u istu večer ima prigodu pogledati najprije zadnju epizodu serijala, a onda ponovno onu s kojom je sve počelo. U istu večer došli smo kraju i vratili se na početak, ostarjeli posve i pomladili se skroz. Sve to može RTL2. I sve nam to evo daje k’o na pladnju vazda nanovo. Tko preživi, pričat će.
Malo je trudbenika televizijskih da pred kraj srpnja i početkom kolovoza vrijedno rade kao da ih se ljeto ne tiče. Kad je tako, onda je lakše odraditi neke zaostatke, recimo vidjeti kako su se u novim ulogama snašli Petar Pereža i Stipe Sladoljev. I snašli su se dobro, Pereža u stolcu Dnevnika RTL-a, a Sladoljev kao voditelj Dnevnika Nove TV. I ne samo da su se snašli nego su im i matične kuće osigurale posve lijepu kampanju da se ljudi naviknu na nove voditelje. Promoviraju se dnevnički voditeljski parovi sve u šesnaest u doba kad ničeg drugog tu novog i nema. Ima Voyo, ali koliko god svijet išao naprijed, neće potpisnik ovog teksta nikada shvatiti kako platforma može emitirati išta prije negoli se klasično emitira. Onaj foršpan najavni one neke humorne policijske serije izgleda posve zanimljiv, ali da se ciljano ide zbog tog na platformu, napor je, brate. Čak i ljeti.
Je li ljeto krivo da su voditelji Dnevnika HRT-a sjeli natrag u svoje stolice, da su u manjem studiju, da više ne šetaju od videozida do stolca, da visoke voditeljice više nemaju prigodu svisoka gledati kolegice koje biglišu vremensku prognoza, e to se i ne zna. Službeno nismo čuli ništa, makar postoje glasi da je Đurica Drobac nešto na tu temu jednom promrljao. Kažu da se veliki studio obnavlja. Ovo što sad gledamo je u svakom slučaju potvrda one stare istine da je iz više kvadrata ući u manje vazda muka. Navikne se čovjek na dobro. Gledati Mihovila Horvata kako strši iz školske klupe za klupu onako prevelik je i komično.
Mala ili velika klupa svejedno je onima koji rade Regionalni dnevnik na HRT-u. Ako je kome do toga da u malo vremena shvati kakva je zemlja ova Lijepa Naša, neke gleda Regionalni dnevnik. Svega je tu, od prosvjednika koji ne bi da im se u susjedstvu zgrade grade preko prosvjednika koji ne bi farmu pilića u svom kraju, pa malo prosvjednika koji prosvjeduju jer su im svinje zaražene eutanazirali, pa još malo onih koji prosvjeduju jer ih plaše psi lutalice. Sve prosvjed do prosvjeda. Ali valja biti pošten, nije tako svaki dan. Ima tu i lirike o poljoprivrednim uspjesima, ili rime o vremenskim divotama, ili hvalospjeva ljudskoj radišnosti poput onog o ljudini koji ljeti na stotine janjaca skuri uz cestu. Regionalni dnevnik morao bi biti obavezno štivo za sve naše političare, jer sve što oni odluče tu se zrcali, ovako ili onako, svakako.
