U jednoj od najprometnijih osječkih ulica, Šamačkoj, upravo je srušena posljednja građanska kuća na njezinoj sjevernoj strani. Prizemna neugledna kuća skromnih gabarita dugo je bila zadnji trag postojanja građanskog života Šamačke ulice. Prema zapadu, na mjestu šarmantnih prizemnica, danas se uzdiže suvremena poslovno-stambena zgrada Esseker centar. Prema istoku, od Leipzigove kuće, nalaze se tragovi srušene prizemnice, pa nadalje do hotela Osijek parkiralište, tzv. Rupa, na mjestu slavne osječke pivovare, koju je ondje 1856. godine bila utemeljila obitelj Šeper. Suprotna, južna, strana ulice šarolik je i nekoherentan niz kuća, stambenih i poslovnih zgrada u rasponu stilova od secesije i art dekoa, preko socijalističkih do najsuvremenijih arhitektonskih rješenja karakterističnih za razdoblja u kojima su nastala.

Kuća Leipzig unatoč neuglednom izgledu imala je decentna obilježja stila u kojemu je nastala, sredinom 19. stoljeća. Oko svakog prozorskog, nevelikog otvora nalazio se natprozornik koji nose historicistički oblikovane konzole, najvjerojatnije izvedene u terakoti. Završni je vijenac bio nazubljen jednostavnom izmjenom kvadratnih polja. Ulazna vrata smještena na desnoj strani pročelja krasile su drvene masivne vratnice, čije su geometrijski oblikovane uklade također bile primjer stilskog razdoblja, uključujući i mjedenu kvaku.

Izvorno je kuća imala četiri prozora i vrata, a poslije je najistočniji prozor pretvoren u ulaz u poslovni prostor, tzv. lokal. Ovdje je donedavno bio otvoren cafe-bar, stari Osječani bi rekli pajzl, “Rendezvous”, koji je bio lokalno okupljalište za brzinske poslovne susrete. Na zapadnom je kraju pročelja stajala starinska lampa gradske rasvjete još iz vremena Henglove elektrifikacije Osijeka, 1926. godine. Lampa decentne art deko elegancije nosila je oznaku s brojem 3. Šteta je što ta lampa uz nekoliko konzola s pročelja, ponekom ciglom s pečatom proizvođača i drvenim vratnicama s kvakom nije završila u Zbirci arhitekture i urbane opreme Muzeja Slavonije, gdje bi trajno svjedočila o postojanju zadnje kuće na sjevernoj strani Šamačke ulice.

U prvoj polovini 19. stoljeća vlasnik nekretnine na ovome mjestu bio je Mato Šokačić, a sredinom 19. stoljeća kao vlasnik je zabilježen nasljednik Josipa Davidovića. Kuću je od Davidovićeva nasljednika kupio osječki ekonom Johann Leipzig, koji je kao vlasnik ubilježen 1878. godine. Ivan Leipzig rođen je 1830. u Kapolcsu, po zanimanju je bio ekonom, a po vjeroispovijesti evangelik. Johannova je supruga Kornelija rođena 1856. u Pečuhu. Imali su sina Johanna, koji je rođen u Osijeku 1866., a koji se oženio Aurelijom Trixler rođenom 1879., također u Pečuhu. Imali su troje djece, koja su sva rođena u Osijeku, od kojih je jedan sin također ponio obiteljsko ime Ivan. Ivan Leipzig ubilježen je kao vlasnik kuće i 1911., kada je naznačeno da ova prizemnica ima pet soba, kuhinju i tri nusprostorije. Monumentalna obiteljska grobnica Leipzigovih nalazi se u evangeličkom dijelu Gornjogradskog, Anina groblja.

 

OBITELJSKI FOTOALBUM DUKATOVIH

Uz osječku je obitelj Leipzig vezana i činjenica da se jedna od Leipzigovih kćeri, Marija, udala za profesora Viktora, Vladoja, Dukata, rođenog 10. prosinca 1861. u Zagrebu. U njihovu je braku u Osijeku rođeno dvoje djece: Carola, 1894., i Zorislav, 1898. Profesor Dukat studirao je u Beču, a od 1884. do 1904. na nekoliko je osječkih gimnazija predavao latinski, francuski i hrvatski jezik. Dekretom vlade 1904. premješten je iz Osijeka u Zagreb, gdje je postavljen za ravnatelja Gospodarske gimnazije. Vladojev sin Zorislav bio je hrvatski prevoditelj, a Zorislavova kći Zdenka Dukat bila je arheologinja i poznata hrvatska numizmatičarka, koja je od 1980. do 1984. bila ravnateljica Arheološkog muzeja u Zagrebu. Profesorica Zdenka Dukat prije smrti, 2006., Muzeju Slavonije darovala je obiteljski fotoalbum u kojemu se nalaze fotografije Leipzigovih i drugih Osječana s kraja 19. i početka 20. stoljeća.