Ministarstvo obrane, odnosno država, mora isplatiti Saši S. iz Baranje 192.169,88 kuna zbog neisplate prekovremenih sati te 69.887,50 kuna parničnog troška. Sve navedeno sa zateznim kamatama.

Vojnik Saša S. u tužbi je naveo da kao djelatna vojna osoba prima plaću koja mu se obračunava kao da radi isključivo u jednoj smjeni, od 8 do 16 sati, od ponedjeljka do petka, iako zapravo radi u smjenama, noću, subotom i nedjeljom, državnim praznicima i blagdanima, a odrađuje i prekovremene sate. Međutim, tužena država Hrvatska, kao poslodavac, nije mu obračunavala i isplaćivala dodatke na plaću u skladu s time. Vojnik je tražio da sud naloži državi da mu isplati neisplaćene dodatke na plaću počevši od 1. ožujka 2005., sve sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak.


Na sudu su ispitana tri svjedoka. Franjo J. bio je neko vrijeme Saši S. neposredno nadređena osoba te je objasnio kako se straža odvijala. Rekao je da je straža trajala neprekidno po sedam dana i u svih tih sedam dana rad se odvijao tako da vojnik ima dva sata straže, dva sata pripreme i dva sata odmora, no bez ikakve mogućnosti da ode sa stražarskog mjesta u tih sedam dana. Nakon straže vojnik ima pravo na tri slobodna dana, koje može iskoristiti ako nije i dalje potreban u postrojbi. Nakon dežurstva, koje traje neprekidno 24 sata, vojnik ima pravo na slobodan dan, opet ako nije potreban postrojbi. Svjedok Marinko J. bio je sa Sašom S. u Hrvatskoj vojsci od 2005. do 2010. godine i zajedno su odlazili na straže. On je istaknuo kako su za straže na izdvojenim stražarskim mjestima, odnosno u skladištima koja su izdvojena iz vojarne, primali naknadu od 500 kuna, ali da im nitko nije znao reći što znači ta naknada i na čega se odnosi. Svjedok Josip H. je potvrdio kako se radilo na straži te dodao da se za slobodne dane nisu pisala nikakva rješenja, nego se to rješavalo usmeno.


Vještakinja Dajana Vuković utvrdila je koliko je sati tužitelj proveo na radu od ožujka 2005. do listopada 2009. Objasnila je da rad tužitelja tijekom stražarske službe traje 24 sata, od toga je 8 sati redovitog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati odmora. Od ukupnog broja sati oduzela je plaćene sate te je dobila broj odrađenih a neplaćenih prekovremenih sati, od kojih je zatim oduzela sate koji su iskorišteni kao slobodni dani. Rad na terenu je obračunan kao 8 sati rada i 3 prekovremena sata, dakle 11 sati dnevno.
"Tijekom postupka sud je utvrdio da je tužitelj, uz rad u vojarni, kao djelatna vojna osoba boravio na terenu, da je odrađivao straže na izdvojenim stražarskim mjestima i da je bio na dežurstvima. Međutim, svi ti odrađeni sati nisu mu plaćeni ni kompenzirani korištenjem slobodnih radnih dana", navedeno je, između ostaloga, u obrazloženju nepravomoćne presude.