Štukodekoracije Lj. Anratha krasile mnoga pročelja
Datum objave: 15. travnja, 2024.
Na zapadnoj strani Ulice Stjepana Radića, nekoć Kolodvorske ulice, u nizu
prizemnih jednokatnih historicističkih kuća nalazi se i kuća osječkog kipara
Ljudevita Anratha. Ta je prizemnica sagrađena u posljednjem desetljeću 19.
stoljeća u stilu historicizma, koji je tada bio u modi. Danas, kada prolazimo
tom ulicom, pročelja tih kuća jedva primjećujemo od natkrivenih terasa i
njihovih najlonskih i drugih ovojnica i nadstrešnica, a nekoć su ona plijenila
pozornost svih posjetitelja Osijeka koji su s glavnog kolodvora njome, pješice
ili tramvajem, pristizali u naš grad. Nestaju polako skladne vizure, mijenjaju
se vlasnici i namjene tih kuća, pa danas rijetko tko uopće zna tko je nekoć
gradio te kuće, čime su se ti ljudi bavili, kako su živjeli i kako su one s
vremenom mijenjale svoje vlasnike.
Ova prizemnica sa središnje postavljenim kolnim ulazom, s masivnim
drvenim vratnicama s kovanom historicističkom rešetkom na ostakljenom dijelu
vrata, nekoć je s obje strane ulaza imala tri prozora, koji su u međuvremenu
pretvoreni u lokale. Nad prozorima su se izmjenjivali trokutasti i polukružni
natprozornici s konzolama, koje su u gustom nizu nanizane i na završnom vijencu.
Međuprostori su ispunjeni reljefima, a nad središnjim ulazom ističe se i krovna
atika s gustim nizom slijepih balustera. Općenito, ova kuća ima jedno od
najraskošnije ukrašenih historicističkih pročelja, ne samo u Radićevoj ulici.
Raskošna se štukodekracija nastavlja i na jednako bogato dekoriranim zidovima
širokog kolnog ulaza u kuću.
Kuća je od početka 20. stoljeća bila u
vlasništvu obitelji Anrath, a sastojala se od 12 soba, četiri kuhinje, jednog
dućana i devet nusprostorija, koji su bili organizirani unutar jednog
jednosobnog, jednog dvosobnog, jednog četverosobnog i jednog peterosobnog stana.
Ljudevit Anrath bio je osječki kipar koji se specijalizirao za izradu
štukodekoracije, kojom su se ukrašavala mnoga osječka pročelja, osobito u
razdoblju secesije. Anrath se počeo oglašavati u osječkim novinama i drugim
tiskanim glasilima početkom 20. stoljeća kao kipar i klesar. Zanat je izučio kod
osječkog kipara Kolomana Massa, koji je svoju radionicu imao u Kolodvorskoj
ulici, upravo u ovoj kući. Nakon zanata kod Massa školovao se u Budimpešti, a
zatim je samostalno radio u Massovoj radionici, koju je poslije potpuno preuzeo.
Niz je godina izrađivao ukrase za osječka secesijska pročelja na današnjoj
Europskoj aveniji, dekoraciju za historicističko pročelje hotela Royal, poslije
Rojal, secesijsko kino Urania i vilu ravnatelja paromlina Union, Otta Fellnera,
danas vila Mimi. Izvan Osijeka radio je štukoukrase za samostan časnih sestara u
Đakovu te na raznim zgradama od Vukovara, preko Srijemske Mitrovice i Našica,
nadalje.
Ljudevit Anrath rođen je 11. srpnja 1871. u Osijeku od oca
Franje i majke Julijane, rođene Gross. U braku s Osječankom Barbarom Anrath,
rođenom Wilhelm, imao je sina Ivana te kćeri Romanu i Vandu. Nakon Ljudevitove
smrti 13. kolovoza 1935. vlasnica kuće ostala je njegova udovica Barbara, a u
kući su i dalje živjeli sin Ivan i kći Vanda. Zahvaljujući dr. Danici Pinterović
dio opusa Ljudevita Anratha sačuvan je u Zbirci skulptura i natpisa Muzeja
Slavonije. Naime, u ljeto 1954. dr. Pinterović posjetila je Barbaru Anrath, pri
čemu je pregledala i tavan na kojemu su se nalazili gipsani odljevi iz radionice
njezinoga muža. Prema zabilješci dr. Pinterović, tavan je bio krcat odljevima od
gipsa s figuralnim i floralnim motivima. Tom je prilikom za fundus Muzeja
Slavonije izdvojila nekoliko radova s motivima alegorijskih figura i portreta
poznatih osoba. U njegovu je kiparskom atelijeru na prijelazu 19. stoljeća u 20.
stoljeće djelovao i tada mladi akademski kipar Mijo Stević, čiji se reljef
biskupa Josipa Jurja Strossmayera također našao na tavanu među radovima iz
Anrathove radionice, a koji se od 1954. godine čuva u Muzeju Slavonije. Barbara
Anrath umrla je 6. veljače 1978., četrdeset tri godine nakon svoga supruga, u
dobi od 94. godine, te je pokopana u obiteljskoj grobnici na gornjogradskom
Aninu groblju.