Datum objave: 25. ožujka, 2024.
Svaki prolaznik kroz osječku baroknu gradsku jezgru Tvrđu, obilazeći
kulturno-povijesne i umjetničke spomenike, zasigurno je zamijetio Kristov grob,
koji se nalazi u prvoj niši južne strane pročelja franjevačke crkve. Taj na pod
niske niše položeni visoki reljef s prikazom mrtva Kristova tijela nikoga ne
ostavlja ravnodušnim. Natpis na njegovu donjem dijelu "Darovali profesor Filip
Kendel i supruga" uvijek nas potakne da se zapitamo tko su bili ti ljudi. Tko je
izradio taj reljef?
Prof. Filip Kendel
Ovaj motiv Kristova počinka u
grobu vezan je uz treći dan Vazmenog trodnevlja, Veliku subotu, dan tišine,
molitve i iščekivanja uskrsnuća Kristova. Nakon Velikog četvrtka, koji podsjeća
na posljednju večeru, i Velikog petka, u kojemu se odvila muka, pribijanje na
križ i smrt Kristova, na Veliku se subotu vjernici, u tišini i molitvi,
okupljaju oko cvijećem okićenog Kristova groba, a uvečer se nastavlja vazmeno
bdjenje do Kristova uskrsnuća u nedjelju.
Istražit
ćemo ovaj put svjetovnu priču ovog reljefa i saznati nešto o donatorima i autoru
djela. Profesor Filip Kendel rođen je 22. srpnja 1874. u mjestu Bulkesz, danas
Maglić, u mađarskoj županiji Bács-Bodrog, u današnjoj Vojvodini, u široj okolici
Novog Sada. Roditelji Dragutin i Julijana, rođena Einsinger, omogućili su mu
školovanje na nižoj gimnaziji u Vinkovcima, a zatim na Učiteljskoj školi u
Osijeku, gdje je 1906. bio osposobljen za učitelja nižih pučkih škola, te u
Zagrebu za učitelja viših pučkih škola, a ispit zrelosti položio je 1908. na
Kraljevskoj realnoj gimnaziji u Zemunu. Nakon mature osam semestara studirao je
njemački jezik, zemljopis i prirodopis na Kraljevskom sveučilištu u Zagrebu.
Dekretom vlade 1897. postavljen je za privremenog učitelja u Neudorfu, Novom
Selu, kod Vinkovaca, a zatim je postavljan od Krčedina, Bežanije i Nove Pazove,
preko Prekopakre, do Đurđevca i Našica. U tom valu selidbi po manjim mjestima i
predavanja na pučkim školama kratko je, od 1918. do 1922., bio na osječkoj
Učiteljskoj školi, a zatim je, od 1922., dodijeljen Ženskoj realnoj gimnaziji u
Osijeku, gdje je radio do umirovljenja 1932. godine. Osim hrvatskog i njemačkog
jezika znao je i francuski, stenografiju, svirao je orgulje i bavio se
slikanjem. Sve te turbulentne učiteljske premještaje proživio je sa svojom
suprugom, Osječankom Katom Kendel, rođenom Posavac, s kojom se oženio 4.
prosinca 1899. u gornjogradskoj župnoj crkvi. U osječkoj Učiteljskoj školi od
1918. do 1922. predavao je njemački jezik, povijest i domaće ustavoslovlje i
zemljopis, a u zbornici su mu kolege bili slikari Izidor Jung, koji je predavao
prostoručno i geometrijsko risanje, i Rudolf Turković, koji je predavao
krasnopis i prostoručno risanje. Na Ženskoj realnoj gimnaziji u Osijeku, koja je
djelovala od 1917. do 1945., Kendel je od 1922. do 1932. predavao zemljopis i
prirodopis. Obitelj Kendel stanovala je između dva svjetska rata u svojoj kući u
Krstovoj ulici u Donjem gradu.
Ante Slaviček
Reljef mrtvoga Krista izvela je
osječka graditeljska tvrtka Ante Slavičeka, koja je sjedište imala u
Deszathyčinoj ulici, na prostoru gdje se danas nalazi Prolaz Ante Slavičeka. U
dugom dvorištu, koje je ujedno bilo neslužbeni prolaz, kroz privatna dvorišta,
između Deszathyčine i Gundulićeve ulice, Slaviček je imao i kiparsku radionicu.
Na podnožju reljefa s desne strane tragovi su potpisa "ANTE SLAVIČEK".
Slavičekova je tvornica cementne robe utemeljena 1905. godine i bavila se
izradom betonskih cijevi, betonskih stuba i drugih građevnih elemenata te
gradnjom nadgrobnih spomenika od mramora, kamena i granita. Svoje nadgrobne
spomenike i skulpture svetaca Slaviček je izlagao na Osječkom velesajmu. Ovaj su
reljef možda supružnici Kendel darovali franjevačkoj crkvi kao zavjet jer su se,
nakon višedesetljetnog seljenja po pučkim školama diljem Slavonije i Srijema,
napokon skrasili u Osijeku. Ovo je djelo najvjerojatnije nastalo 1920-ih godina,
u vremenu kada se Kendelovi trajno nastanjuju u Osijeku, a prije Slavičekove
smrti 6. listopada 1931.