Datum objave: 18. ožujka, 2024.
Na samom kraju Radićeve ulice, na prostoru između velikog industrijskog
kompleksa paromlina Union i osječke Plinare, u nizu od šest kuća nalaze se i
dvije secesijske katnice. Veća je katnica sagrađena po narudžbi Ilone Lucić koja
je projektiranje i izgradnju kuće povjerila mladom osječkom graditelju Anti
Slavičeku. Slaviček je tijekom ljeta 1904. osmislio vrlo funkcionalni tlocrtni
raspored kuće s četiri vrlo funkcionalna stana, te bogato ukrašeno pročelje s
dva balkona ograđena kovanim željeznim ogradama. Završne je nacrte graditelj
zgotovio u rujnu, dok ih je Građevni odbor Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka
odobrio 17. prosinca 1904. godine.
Zsolnayeve ruže
Prema
podacima iz 1911. godine, kuća Lucić ima 17 soba, četiri kupaonice, četiri
kuhinje i 18 nusprostorija organiziranih unutar tri četverosobna i jednog
peterosobnog stana. U stanove se iz hodnika ulazi u prostrano predsoblje koje je
osvijetljeno ostakljenim vratnicama balkona okrenutog dvorištu. Iz predsoblja
jedna vrata vode u salon okrenut prema ulici iz kojeg se dalje ulazi u spavaću,
također prema ulici orijentiranu, sobu s balkonom. I spavaće se sobe ulazi u
kupaonicu koja se osvjetljava i ventilira preko svjetlarnika u kojeg su okrenuti
i prozori zahoda i ostave. Najveći stan na katu ima i sobu više koja je okrenuta
prema ulici, a nalazi se iznad samog ulaza u kuću. Iz blagovaonice vrata vode u
mali hodnik iz kojega se granaju prostorije gospodarskog trakta stana - zahod,
ostava i kuhinja. U kuhinju se osim iz poveznog hodnika s blagovaonicom može ući
i preko balkona, kako posluga ne bi ometala obiteljski život ukućana, te je
zasebnim stubištem bila povezana s prizemljem. Ovakvom je organizacijom prostora
ukućanima bila osigurana maksimalna udobnost i obiteljska intima, a posluzi
neometano obavljanje svih vrsta kućanskih poslova neovisno o dobu dana i ritmu
života obitelji kod koje su radili. Pročelje kuće Lucić ističe se među osječkim
kućama secesijskog razdoblja zbog dviju slika s motivima ruža penjačica koje su
izvedene od oslikanih keramičkih pločica, a koje obavijaju balkonska vrta prvoga
kata. Keramičke su pločice s motivom ruža penjačica izvedene u tvornici Zsolnay
u Pečuhu s kojom je graditelj Ante Slaviček višekratno poslovno surađivao.
Prema našim saznanjima, u ovoj se kući 18. ožujka 1906. godine rodio
Oskar Neumann, kipar svjetskoga glasa poznatiji kao Oscar Nemon (Osijek, 18.
ožujka 1906. - Oxford, 13. travnja 1985.). Ime Oscar dala mu je majka Eugenia
Neumann, rođena Adler, prema obiteljskoj legendi, po konju Oskaru čije je ime
izvikivao vozač konjskog tramvaja u trenucima mukotrpnog porođaja. Ispred ove
kuće prolazila je, kao i danas, tramvajska linija Kolodvor - Glavni trg. Kao
kuriozitet treba istaknuti da je u istoj toj kući nekoliko desetljeća kasnije
svoje djetinjstvo i mladost proveo, u jednom od dvaju stanova na prvom katu,
svestrani hrvatski umjetnik, akademik Zlatko Bourek (Požega, 4. rujna 1929. -
Zagreb, 11. svibnja 2018.).
Dobro došli na izložbu!
Obojicu umjetnika
povezuje činjenica da su bili Židovi, da su se bavili kiparstvom, te da su
svojim umjetničkim radom stekli svjetsku slavu i čovječanstvo obogatili
značajnim djelima iz svih domena svoga stvaralaštva. Kipar Nemon ovjekovječio je
sjajnim skulpturama mnoge slavne ličnosti, od Sigmunda Freuda, preko Winstona
Churchilla do engleske kraljice Elizabete II., a Boureka ćemo među ostalim
pamtiti po slikama, lutkama, skulpturama, ilustracijama, animacijama i
scenografijama, a osobito po scenografiji crtanog filma profesor Baltazar. Djela
Oscara Nemona u rodnom Osijeku mogu se vidjeti u Parku Oscara Nemona, na
gornjogradskom Židovskom groblju, te u fundusima Muzeja Slavonije, Muzeja
likovnih umjetnosti i Židovskoj općini Osijek. Još ovaj tjedan u Muzeju
Slavonije, na izložbi Zbirka skulptura i natpisa Muzeja Slavonije, može se
vidjeti jedno od prvih Nemonovih umjetničkih djela, Autoportret u ateljeu,
nastalo prije sto godina, još za vrijeme njegovog gimnazijskog školovanja u
Osijeku 1923. godine.