Pred Tijanom Korent je natjecanje na kojem je nastupila u prvom izdanju 2009.godine. U 16 godina turnira čak 12 puta bila u finalu. Jednostavno, to je njeno sretno natjecanje.

- Uvijek me dodatno motivira to natjecanje, vjerujem kao i svakog hrvatskog reprezentativca. Dođu nas gledati i obitelji, atmosfera bude nevjerojatna… Iznimno se veselim Osijeku. Posebni je gušt nastupiti pred domaćom publikom. U Osijeku sam već kao doma, sve mi odgovara tu, od sprava, cijele organizacije, štimunga oko natjecanja.

Među 12 finala našle su se i dvije Tmedalje - srebro 2009. i bronca 2010., ali je i čak četiri puta bila nadomak postolja.

- Lakše bi mi bilo da sam svaki put umjesto tog četvrtog mjesta bila peta. Jer kao, korak si do medalje, a onda se grizeš još više što se nisi popeo na to postolje. Pogotovo pred domaćim navijačima, nije to lagano podnijeti. A opet s druge strane, ta četvrta mjesta kao da me dodatno motiviraju da dođem svake sljedeće godine i pokušam osvojiti medalju i razveseliti naše ljude. Neopisiv osjećaj je nastupati u tim finalima u Osijeku.

Njezina sprava godinama je preskok.

- Preskok je sprava na kojoj ima puno cura iz zemalja koje se neće plasirati na SP kroz ekipe ili višeboj kako je to inače na drugim spravama. Na preskoku je puno individualki i stvarno je teško doći do SP-a. Moj cilj ove sezone je plasman na Svjetsko prvenstvo na jesen u Rotterdamu. Ali dat ću sve od sebe da uspijem. Definitivno plasman na Svjetsko prvenstvo na jesen u Rotterdam.

Prije toga na ljeto je očekuje nastup na Europskom prvenstvu u Zagrebu. Dva finala Europskih prvenstava već ima.

- Kako sam A kandidat, cilj odlaska na EP sam već ostvarila. Naravno da je Zagreb glavni cilj ove godine, želim tamo biti u top formi. U Zagrebu će nam ipak biti veći pritisak nego u Osijeku, ali svejedno mi je dodatni motiv da ostvarim ulazak u finale. Prošle godine sam bila 12., blizu finala. Sad će biti sve drukčije jer je EP u našoj zemlji, već sad su me ljudi počeli žicati karte za EP, spremaju se i autobusi s navijačima za Zagreb iz mog Čakovca. Bit će to sigurno prekrasna priča. Velika je čast biti dio hrvatskog tima. Osjećam se čak djelomično i odgovorno, najstarija sam među našim djevojkama. Pokušavam im prenijeti svoje iskustvo, pomoći sa savjetima, a onaj glavni je da ipak u svemu tome što rade trebaju i uživati. Ljudi ne shvaćaju koliko je ovo težak sport i da je nekada sam odlazak na veliko natjecanje ogromna stvar. Ima toliko sportaša koji treniraju jednako kao i mi cijeli život, sve su posvetili tome, a nikada neće nastupiti na Svjetskom ili Europskom prvenstvu, a kamoli Olimpijskim igrama. Mi smo došli do razine da smo tu nekako uvijek na velikim prvenstvima, a mladi nekad zaborave uživati i biti ponosni na to što su postigli, poručila je naša najstarija reprezentativka.