U dosadašnjih šest nastupa na svjetskim prvenstvima Hrvatska je u prvim susretima ostvarila dvije pobjede, jedan remi i tri poraza. Dakle, nije baš da nam leže otvaranja. Jedan od kurioziteta okršaja u Dallasu jest što ćemo prvi put World Cup otvoriti protiv europske reprezentacije.

U prva četiri navrata igrali smo protiv selekcija s američkog kontinenta, a posljednja dva puta su nam suparnici na startu bile afričke reprezentacije.

Hrvatska je svoje sjajno putovanje po svjetskim prvenstvima počela 1998. u Francuskoj. Krenuli smo tada protiv nominalno najslabije selekcije u skupini, Jamajke. U Lensu smo slavili sa 3:1, iako nije baš išlo glatko. Poveli smo pogotkom Stanića, Jamajčani su izjednačili u smiraj prvog poluvremena, a susret je prelomio sjajan pogodak Roberta Prosinečkog, za koji se i danas ne zna je li ga gađao ili mu je lopta prešla preko noge. Nevažno, poslije je Davor Šuker stavio točku na "i" naše prve pobjede na svjetskim prvenstvima. Potom smo otišli do trećeg mjesta.

Pokazat će se poslije kako ćemo na trijumf u prvoj utakmici SP-a morati čekati punih 20 godina. Četiri godine poslije, 2002., u Japanu i Južnoj Koreji krenuli smo s minimalnim porazom od Meksika u Niigati. U tvrdoj utakmici presudio je crveni karton koji je dobio Boris Živković u 59. minuti, kada je skrivio kazneni udarac koji je Blanco pretvorio u pogodak. Bila je to samo najava lošeg nastupa naše reprezentacije na tom natjecanju, jer smo ispali već u grupnoj fazi.

Sljedeća dva svjetska prvenstva otvorili smo protiv Brazila. U Njemačkoj 2006. poraženi smo sa 1:0 na Olimpijskom stadionu u Berlinu, u susretu koji je ujedno bio i otvaranje Svjetskog prvenstva, a Brazilci su bili branitelji naslova. Brazil je imao tada sjajnu generaciju (Ronaldo, Ronaldihno, Kaka, Cafu, Roberto Carlos, Adriano, Robinho, nap. a.). Pružili smo odličan otopr, ali poslije nismo potvrdili to odlično izdanje, pa smo opet zapeli već u grupnoj fazi. Na sljedeći nastup trebali smo čekati osam godina. Na SP-u 2014. u Brazilu opet smo s njima igrali otvarajuću utakmicu cijelog prvenstva. Izgubili smo sa 3:1, iako smo rano poveli.

Niz neuspjeha u prvim utakmicama napokon je prekinut u Kalinjingradu 2018., na SP-u u Rusiji. Konačno smo se riješili reprezentacija s američkog kontineta. Suparnik nam je bila Nigerija, koju smo pobijedili sa 2:0. Poveli smo nakon nešto više od pola sata igre autogolom Etebea, a pečat na pobjednički start stavio je Luka Modrić realiziravši kazneni udarac u 71. minuti. Bio je to odličan zalet za kasniju bajku, koja je završila porazom u finalu protiv Francuske.

I konačno, na posljednjem mundijalu, u Kataru 2022., na početku nas je čekao Maroko. Protiv Lavova Atlasa odigrali smo partiju šaha. Završilo je bez pogodaka, što baš nije oduševilo, no tek poslije će se spoznati snaga tog Maroka, jer smo se s njim opet sreli u susretu za treće mjesto, kada smo pobijedili sa 2:1.

Uglavnom, iz tih prijašnjih iskustava s prvim utakmicama na svjetskim prvenstvima lako se izvuče zaključak. Ako ju ne izgubimo, ostanemo na turniru do samog kraja.