Za Roberta Špehara ulazak u ženski nogomet bio je velika nepoznanica. Za početak uzeo si je svojevrsni "grace period" kako bi se uvjerio je li to uopće za njega.

Prisjetio se toga razgovora s predsjednikom ŽNK Osijek Bojanom Bodražićem, negdje jesenas, kada je uopće prihvatio ulogu trenera nogometašica Osijeka.

- On mi je već tada prezentirao neke dugoročne ideje, prije svega da bi išli prema nekoj postupnoj smjeni generacije i da se sa mnom krene prema tom smjeru. Ona se, nažalost, dogodila, ali puno brže s već poznatim razlozima. Ja sam pristao i bez fige u džepu sam mu rekao da pokušam četiri-pet kola, recimo do kraja polusezone. Trebalo mi je uopće vrijeme u kojem bih zaključio vidim li se i dalje ili ne vidim u ženskom nogometu. Jer, koliko god godina bio u nogometu, to je za mene bila velika nepoznanica i sasvim novo iskustvo. Jedini cilj koji mi je tada postavljen je do kraja polusezone vratiti se na prvo mjesto, jer moj dolazak dogodio se nakon poraza od Hajduka u Splitu - pričao je Špehar.

BRUNO JOBST

Nije htio odustati

Povratak na prvo mjesto ubrzo nije više bio realan. Ne znamo je li se na početku neke trenerske epizode itko ikada susreo s većim problemom od Špehara, kojem su igračice, nezadovoljne, ne njim nego nekim drugim odnosima u klubu, okrenule leđa. Mnogi bi u tom trenutku odustali.

- Bila je to jako teška situacija, ali kada me i tada na treninzima dočekao entuzijazam, stav, marljivost i, ono što sam se najviše iznenadio, tehničko-taktička obučenost, više nisam razmišljao treba li odstupiti. Već nakon nekoliko treninga rekao sam "to je to". Zajedno s curama krenuli smo dalje u borbu. Prvo smo trebali izvući polusezonu s vrlo mladim sastavom, uopće doći u Ligu za prvaka. Jako važna nam je bila odgođena utakmica za drugi dio sezone protiv Dinama, gdje nismo smjeli izgubiti, ali još uvijek nismo mogli računati na nove igračice koje su pristigle u klub. Ušli smo u Ligu za prvaka, ja ću reći osvojili smo drugo mjesto, a ono osvajanje Kupa doista djeluje nestvarno. Na neki način i ja sam tim trofejom dobio trenersku zadovoljštinu. Meni je sada žao što taj trofej ili drugo mjesto nisu donijeli nastup u Europi, što bi onda bila nagrada curama za ostvareno. Formirala se nova Europska liga, ali nažalost iz Hrvatske mjesta u Europi ima samo za prvakinje.

S obzirom na ovo prvo iskustvo, vidite li se dalje u ženskom nogometu?

- Nisam se odrekao muškog nogometa, ali me je definitivno ženski nogomet obuzeo. Trenutno sam 100 posto u ŽNK-u Osijek. Cijelog sam sebe dao u to i jedva čekam početak priprema za sljedeću sezonu 21. srpnja.

Dosta je upitnika oko toga kako će ekipa izgledati sljedeće sezone.Vjerujemo da s predsjednikom Bodražićem imate otvoreni razgovor, kao što ste ga imali kada ste preuzimali ekipu?

- Sve će ovisiti o financijama. ŽNK Osijek, koji je u naš grad donio 25 trofeja, a ne možemo se baš pohvaliti da je puno klubova uopće osvajalo trofeje, zaslužuje po meni da na prsima ima ime nekog sponzora. Nedavno smo bili na prijemu kod gradonačelnika Ivana Radića. Zahvaljujem mu na tome, zahvaljujem mu na podršci i na pomoći grada kao i Osječko-baranjske županije. Hvala i Sportskim objektima koji održavaju terene i objekt na Gradskom vrtu i što imamo odlične uvjete za rad, ali dalje na ovaj način vjerojatno nećemo moći. Sve su veći zahtjevi. Konkurencija raste. Imamo sada nekoliko centara i klubova. Šteta bi bila sada izgubiti korak jer teže bi se bilo onda vratiti.

ŽNK OSIJEK

Sve veći je broj klubova u hrvatskom ženskom nogometu iza kojih stoje "veliki" muški klubovi. I neće na tome stati. Dinamo i Hajduk planiraju još veća izdvajanja za svoju žensku sekciju. Dolaze i Rijeka, Gorica, Istra 1961. Što je sa suradnjom Osijekove "brace i seke"?

- To je trend da nogometni klubovi pod svoje imaju i žensku ekipu, trend je u cijeloj Europi. Godinama se priča da će to biti obveza na razini UEFA-e, a svakako bi kod nas ubrzali neke procese da HNS na državnoj nogometnoj razini donese odluku o obvezi imanja ženske ekipe u nogometnim klubovima. Što se tiče suradnje ŽNK Osijek i NK Osijek, koliko mi je poznato, ovih dana bi moglo doći do nekih novih razgovora. U kojem će smjeru ići, hoće li se ići u potpuno preuzimanje ili nešto drugo, u ovom trenutku ne znam. Vjerujem da će se neka rješenja postići, neki oblik suradnje svakako bi bio poželjan.

Preporučio bi ženski nogomet

Za sljedeću sezonu postoji li "plan A" i "plan B"?

- Opet ponavljam, sve će usmjeriti financijska konstrukcija. Ovo razdoblje sada treba prebroditi. Jako važnu ulogu odigrale su prošle sezone naše igračice iz inozemstva. Bez njih ne bi bilo ni ovakvih rezultata, a njihova kvaliteta činila je i mlađe igračice boljima. Zato je nužno i u sljedećem razdoblju, u sljedećih godinu-dvije, ovoj ekipi pridodati i četiri-pet provjerenih igračica iz inozemstva. Jer, u suprotnom, oslonit ćemo se na vlastiti kadar, a onda to znači da će trebati i više vremena da se vratimo tamo gdje najtrofejniji klub u Hrvatskoj zaslužuje biti. Imamo već sada niz mladih igračica koje su dobivale priliku u prvoj ekipi. Dokazale su se svojim radom i dobrim igrama kada su dobile priliku. Vjerujem da će neke od njih sljedeće sezone zacementirati svoje mjesto u početnih 11, no i one će brže napredovati ako uza se imaju koju stariju igračicu. Dolaze još mlađe. Ovo je klub u kojem se odlično radi u mlađim uzrastima. Trenira više od 170 curica. Vjerujte mi, imamo sjajnu kadetsku ekipu koju vrijedi čekati, ali jednoga dana kada one stignu na scenu, na seniorski nogomet, uvjeren sam mogle bi ponovno harati hrvatskim nogometom.

ŽNK OSIJEK

Za kraj još jednom vraćamo se na Špeharovo iskustvo u ženskom nogometu? Bi li ulazak u ženski nogomet preporučio svojim kolegama trenerima?

- Znam da je teško odlučiti se. Moguće je da budeš na neki način etiketiran kao netko tko radi u ženskom nogometu, koliko god grubo zvučalo jer ženski nogomet, posebice u Hrvatskoj, nije dosegnuo razinu razmišljanja da i u njemu treneri mogu ispuniti ambicije, pa i ponovno preuzimati muške klubove, što je slučaj u nekim drugim sportovima. Ženski nogomet raste. Liga prvaka je postala visoko profesionalna. Sve je više država i klubova gdje se ulaže u ženski nogomet i gdje lige postaju profesionalnije. Širi se po cijelom svijetu, tako da postoji sve veći prostor da i mladi treneri u ženskom nogometu mogu kvalitetno raditi i ispunjavati svoje ambicije. Zato bih ovo svima preporučio. Posebice mladim trenerima, koji tek stječu trenersko zvanje i znanje. Jer i u ženskom nogometu sigurno mogu razvijati svoje tehničko-taktičke ideje i koje mogu prenositi - zaključio je Robert Špehar.