Bijelo-plavi su u susret protiv Gorice ušli oslobođeni pritiska osiguravanja prvoligaškog statusa jer je dan prije Varaždin pobijedio u Gradskom vrtu Vukovar 1991, čime je "ubio" posljednju neizvjesnost oko ostanka i poslao Vukovarce u drugoligaško društvo.

No takav rasplet situacije kao da je previše opustio nogometaše Osijeka, pa su oni gotovo šaptom pali već u samom uvodu susreta u Velikoj Gorici. Nisu Bijelo-plavi stigli još ni zagrijati "motore" kako treba, a već su imali dva pogotka zaostatka. Dekoncentracija je opet bila na snazi jer su pogotke primili prilično jeftino. Već u toj 12. minuti nakon drugog pogotka koji je postigao Erceg moglo se naslutiti kako će Osijek doživjeti novi poraz jer ove sezone i lov na jedan pogodak zaostatka za njega je predstavljao gotovo nemoguću misiju.

Samo suci znaju...

Poslije su se Bijelo-plavi probudili i počeli igrati, stvorili neke prilike, pred kraj prvog poluvremena postigli i pogodak preko Jelenića, koji im, zbog samo sucima znanih razloga, nije priznat. Navodno je Jakupović napravio blok Jeleniću, čime mu je omogućio pogodak, a pri tome je bio u zaleđu. Iskreno, barem po snimci takvu odluku mogao je donijeti samo netko tko nema blage veze o nogometu. No ništa novo od naših sudaca iz glasovitog talent programa. Nimalo osjećaja za igru u kojoj donose važne odluke, a nije ni prvi put da je u glavnoj ulozi u škakljivim odlukama protiv Osijeka u VAR sobi Zagrepčanin Ante Čuljak. Odluka koju su donijeli glavni sudac Patrik Pavlešić i Čuljak teško je objašnjiva, iako će njihov šef Beranard Layec već pronaći neko "morsko" objašnjenje s kojim će opravdati takvu odluku. Ako ništa drugo, taj bi pogodak utakmicu učinio zanimljivijom i neizvjesnijom, a ovako Osječani su se neuspješno pokušavali vratiti u život. Na kraju su četvrti susret zaredom okončali bez postignutog pogotka.

IGOR ŠOBAN/PIXSELL

- Rano smo primili dva gola zbog naše dekoncentracije što je već viđeni scenarij. Nakon toga smo izgledali solidno, rekao bih korektno jer nam je lopta dosta brzo išla, dinamika je bila dobra, postigli smo po meni regularan pogodak koji iz nekog razloga nije priznat, imali i onu veliku Omerovićevu šansu. Sve u svemu, opet smo ostali nedorečeni ispred suparničkih vrata, što nam se stalno ponavlja. U drugi dio smo krenuli s nekim izmjenama, protok lopte nam je bio još tečniji, opet smo imali nekoliko vrlo dobrih situacija. Međutim, opet je sve to nekako bilo premalo. Za nešto više očito nemamo kvalitete, znanja, htijenja i svega onoga što je u nogometu potrebno - razočarano je komentirao Tomislav Radotić, trener NK Osijek.

Na kraju se sve rasplelo onako kako smo predviđali. Osijek je propustio previše toga u posljednjim utakmicama, pa je ispalo kako je ostanak u eliti osigurao zahvaljujući pomoći drugih. Jasno, to je tek površan pogled na situaciju jer prije negoli su upali u ovu seriju od četiri susreta bez pobjede i postignutog pogotka Osječani su ipak napravili puno toga sami za sebe.

Na kraju sve je to slaba utjeha jer Osijek na terenu ne izgleda kao ozbiljna natjecateljska momčad. Ovaj put nismo ni stigli vidjeti kako je Radotić zamislio doći do pozitivnih rezultata jer mu se cijeli plan igre srušio u prvih 12 minuta.

Samo da završi

Utakmicu je opet počeo s čak sedam promjena u odnosu prema susretu s Istrom 1961. I upravo je to najbolji pokazatelj ukupne situacije u svlačionici ove sezone. Previše ozljeda, upitnika, nejasnoća, lutanja u potrazi za najboljim pozicijama nekih igrača. Nije bilo kontinuiteta, a o standardnosti da i ne pričamo.

- Ovo je po meni nogomet za kategoriju U-15, a nažalost ne onaj pravi, natjecateljski. Uz dužan respekt prema svima, doista sam preuzimao odgovornost na sebe i kada sam trebao i kada nisam. Želio sam skrenuti fokus s igrača, da ih rasteretimo i "dobijemo". Neki su dobro reagirali, no bojim se da većina nije. Napravljena je izuzetno loša selekcija, toliko je na terenu nekih situacija zbog kojih me srce boli, no to je realnost. Mislim da je pod ovim stožerom osvojeno 15 važnih, rekao bih krucijalnih bodova za ostanak u Ligi. I zbog toga, vjerujte mi iz prve ruke, možemo biti sretni. Ma, svi skupa jedva čekamo da se sve završi - kaže Radotić.

Koliko god zvučalo grubo, čovjek je u pravu. S obzirom na sve što se događalo ove sezone, Osijek doista može biti sretan što je uspio sačuvati prvoligaški status. Većim dijelom sezone izgledao je kao momčad koja igra najlošiji nogomet u SHNL-u. Činjenica koja se nikako ne smije zanemariti.

- Uspjeli smo moj stožer i ja nekako izvući ovu sezonu. Samo mi znamo koliko je to zapravo bilo teško - rekao je Radotić i otvorio novo poglavlje o kojem će se raspravljati sljedećih dana.

Osijek je ostao prvoligaš, ali toj goloj činjenici se ne treba baš previše veseliti jer budućnost je, u ovom trenutku, maglovitija negoli se to na prvi pogled čini...