Tri utakmice, 270 minuta i - još uvijek ništa. Dobro, nije baš ništa, jer su se nogometaši Osijeka iz Varaždina vratili s jednim bodom, ali u rubrici pogodaka ostalo je - ništa.

I nije samo zbog toga sve po starom. Svjedočili smo još jednom pristranom "nastupu" arbitra Igora Pajača, koji je već stari Osijekov "lega". I opet je to učinio u Varaždinu. Prošle sezone progledao je kroz prste Marini, koji je trebao dobiti crveni karton, a ovaj put je imao dvije neshvatljive pogreške. I on, a i oni "znanstvenici" iz VAR sobe, Ivan Vučković i Ante Čuljak. Teško je objasniti kako Mamutov opasan start na potkoljenicu Hasića nisu okarakterizirali kao isključenje. Dogodilo se to praktično odmah na početku susreta, a u 15. minuti Osijek je jednostavno morao dobiti kazneni udarac nakon što je Tourea "u kravatu" uhvatio i na travu srušio Mladenovski. Obje situacije bile su klasične da klasičnije ne mogu biti, ali kad Osijeku sudi Pajač, onda svi kriteriji i svi naputci padaju u vodu. Pajač očito sudi po onoj - kog voli, voli, a koga ne voli, toga najčešće - boli. Nažalost, Osijek spada u tu drugu kategoriju. Baš nas zanima kako će poznata Sudačka komisija HNS-a protumačiti te sporne situacije.

Ozbiljni sudački propusti

Da je bilo pravde, Osječani bi svakako imali daleko veće izglede kući se vratiti sa sva tri boda, a to znači kako bi stali na rep problemima s realizacijom. No na stranu te Pajačeve akrobacije. One se više ne mogu promijeniti, pa se zbog toga Osijek treba baviti svojim problemima. Varaždinci su dobro znali kako ukrotiti Bijelo-plave. Osijek je krenuo odvažno, stvorio je neke situacije u tim početnim minutama, koje je mogao bolje završiti, a onda i taj nedosuđeni kazneni udarac, iako nas povijest uči kako to nije "najveća prilika u nogometu" kada je Osijek u pitanju. No trebalo im je dati priliku. Nije ju dobio, a sam ih je teško stvarao protiv tvrdog i nisko postavljenog suparnika. Uspjeli su nešto na presing, ali generalno nisu bili pretjerano opasni za vrata Zelenike.

- Dobro smo otvorili utakmicu. Sigurno da bi nam bilo lakše da smo neku od prilika realizirali jer bi se suparnik tada morao više otvoriti. Prvo poluvrijeme imali smo apsolutnu kontrolu, u nastavku smo željeli dati još gasa, ali smo loše krenuli. Malo smo se spustili prenisko, ali smo na drugoj strani imali jako puno prostora učiniti nešto više. Međutim, bili smo jako neprecizni u pasu. Bilo je prilika, žao mi je što ih nismo realizirali. Hvala navijačima koji su došli u velikom broju da bi nam pružili podršku, koja će nam trebati i ubuduće. Iako nismo pobijedili, mogu čestitati dečkima na upornosti, želimo imati taj karakter s kojim ćemo bar sačuvati svoju mrežu ako nas ne ide u napadu. Obrambeno smo bili solidni, što je na kraju bilo dovoljno za zasluženi bod - rekao je Simon Rožman, trener nogometaša Osijeka.

Iako nije osuo otvorenu paljbu po sucu Pajaču, trener Bijelo-plavih nije mogao ostati baš bez riječi zbog očitih propusta artbitra iz Zeline.

- Kada su na terenu podjednaki protivnici, kao što je ovaj put bilo, takvi detalji moge odlučiti. Do sada ni jedan u ove tri utakmice nije išao nama na ruku, makar su neke stvari bile očite. Moramo se boriti i s time, ali i nastaviti ići svojim putem - kaže Rožman.

Druge nema, jer "psi će lajati, a karavane će prolaziti". Nije mali broj onih koji misle kako se Varaždincima zapravo išlo niz dlaku zbog toga što su oštećeni u prošlom kolu u Koprivnici. Nećemo se baviti teorijama urote, no uzorak pogrešaka koje je Pajač činio na štetu Osijeka već je jako velik, pa se postavlja pitanje ima li smisla opet ga delegirati za Osijekove utakmice. Njemu u gradu na Dravi već odavno nitko živ ne vjeruje, ali Sudačka komisija, kao i uvijek, uopće se zbog toga ne uzbuđuje, te ga uporno i često delegira za Osijekove susrete.

Stisnuti zube

Taj crveni karton i kazneni udarac dosudili bi, valjda, svi suci ovog svijeta osim tog "trija fantastikuss", na terenu i u VAR sobi, tijekom tog susreta. Nije lako u takvim okolnostima stvarati nešto novo, no Osijek nema drugog izbora nego stinusti zube i boriti se. Na terenu, ali, nažalost, i izvan njega. Netko će reći kako Osijek ima loš tretman kod sudačke organizacije. Ma, nije on loš, on uopće ne postoji. Osječanima najmanje trebaju sad i takvi problemi jer imaju posve dovoljno svojih što se momčadi tiče. Toure i Šopov se još traže, kad iziđe iz igre Vrbančić, nestaje potrebne agresivnosti u sredini terena, najveći dio napadačkih akcija odvija se po lijevoj strani, gdje Bukvić i Omerović, dobro rade, ali sve to Osijekovi suparnici već znaju, pa će Rožman morati potražiti širi izbor napadačkih akcija. Desna strana s Renanom Guedesom i Živkovićem trebala bi biti aktivnija. Posebno se to odnosi na Brazilca, koji je prilično rezerviran u napadačkim akcijama. I da, vraški nedostaje Arnel Jakupović. Ne samo zbog realizacije nego i zbog utjecaja na kompletnu igru. Yannick Toure je zbog izvanrednih okolnosti, izgleda, prerano uletio u vatru. Ima kod njega dobrih stvari, ali snalažljivost pred suparničkim vratima trenutačno nije jedna od njih.

- Čeka nas još puno rada, ali to smo znali čim smo krenuli u pripreme za ovu sezonu. Ma samo je važno probiti led u realizaciji, onda će nam svima skupa biti lakše - zaključuje Rožman.

Jasno, u pravu je. Opet se najviše spominje riječ koja navijačima Osijeka možda i najviše ide na živce - strpljenje. Ona se vrti već pune tri godine, u kojima se pokazala uzaludnom. Ovaj put postoje naznake pomaka nabolje i što nam preostaje nego opet se prokleto nadati kako će se ti apeli na strpljenje napokon isplatiti.

A valjda će se napokon i Jakupović vratiti u pogon...