Luka Vrbančić
Rijeka bila u mišjoj rupi, na životu je držali samo promašaji Osijeka
Bijelo-plave je na putu prema domaćoj pobjedi zaustavio raspoloženi gostujući vratar Martin Zlomislić
Nogomet ponekad doista može biti okrutna igra. I dok u većini drugih sportova bolji sastav na terenu pobjeđuje, u nogometu to nije uvijek slučaj. Jednom od njih svjedočili smo u vrućoj subotnjoj večeri, kada je na Opus Areni gostovao aktualni hrvatski prvak Rijeka.
Osijek je osvojio prvi bod ove sezone, ali kiseli zraz lica trenera Simona Rožmana na press-konferenciji najbolje je oslikao nezadovoljstvo konačnim ishodom. Osijek je odigrao još jednu dobru utakmicu, ali opet mu je to bila slaba utjeha jer nije došao do pobjede, a ni do prvog ovosezonskog pogotka. Morat ćemo još malo pričekati na novi gol-song, koji je već spreman na Opus Areni.
Još da se pogađa...
S jedne strane postoji puno razloga zbog kojih trener Simon Rožman i Osijekovi navijači mogu biti zadovoljni, ali egzistira i jedan koji zabrinjava, a definitivno je najvažniji - realizacija. To je valjda jedini segment nogometne igre koji se jednostavno ne može uvježbati, jer je vezan uz instinkt pojedinog igrača. Osijek u Arnelu Jakupoviću ima vrhunskog realizatora, no on je susret s Rijekom zbog ozljede odgledao s tribina, Rožman u rosteru nema drugog ni približno tako dobrog "killera". Očito Osijek za sve pozitivne promjene koje mu se događaju u načinu igre i stavu mora platiti najvišu moguću cijenu. Iskreno, nismo iznenađeni, jer nikada Osječani ništa nisu dobili na lakši način. Taj remi protiv Rijeke najbolji je primjer, jer Bijelo-plavi su učinili gotovo sve što je trebalo za pobjedu. Gotovo sve...
- Mogu samo zahvaliti navijačima na odličnoj atmosferi i igračima na prikazanoj igri. Prvaka Hrvatske zbili smo u njegov kazneni prostor, imali smo 22 udarca na vrata protiv Rijeke, koja uspjehe temelji na čvrstoj i organiziranoj obrani. Pozitivni pomaci u našoj igri se vide, ali opet ne možemo biti sretni do kraja jer smo još jednom ostali bez pobjede pred svojom publikom. Nedostaje nam bolja realizacija. Radimo puno na tome, ali zasad nam jednostavno ne ide. Zahtjevan smo model igre stavili pred momčad, koji se dugoročno mora isplatiti. Igramo dobro i trebamo nastaviti istim putem uzdignute glave - smatra Simon Rožman, trener NK Osijek.
Osijek igra dobro, a za takav zaključak ne trebaju nekakve dubokoumne analize. Dovoljno je pogledati reakciju navijača, kojima su se nakon dužeg vremena zbog načina igre Bijelo-plavih uzburkale emocije. Grmljavina koja je dolazila s tribina u završnih desetak minuta ne doživljava se baš uvijek na Opus Areni, te je samo dokaz kako osječka publika zna i spremna je nagraditi žrtvu, taman ona i ne imala željeni ishod. Odigraš remi s aktualnim državnim prvakom i ostaneš prilično nesretan. E, to je osjećaj koji je nedostajao u tri prethodne sezone. Osjećaj da nitko nije bolji ili mu to bar Osijek neće priznati bez velike borbe. Takav Osijek vrijedi podržati i biti strpljiv, jer iz trenutačnog rakursa se čini kako se na Opus Areni stvara nešto vrlo uzbudljivo na planu igre. Sad se samo možemo nadati kako se iskra koju je u momčadi upalio trener Simon Rožman neće ugasiti, nego će se u sljedećim nastupima pretvoriti u požar koji će "spaljivati" protivnike.
Može se s najjačima
Inače, susret s Rijekom imao je dva dijametralno raziličta poluvremena. Prvo, koje je bilo gotovo salonsko, bez ijedne veće prilike, a drugi dio susreta protekao je u velikom pritisku Osijeka, koji je Rijeka izdržala samo zahvalujući raspoloženom vrataru Martinu Zlomisliću, a dijelom i sreći. Mogle su se neke lopte ispred Zlomislića i drukčije odbiti. U tom slučaju bi završile u mreži.
- U prvom poluvremenu Rijeka je uspjela pas-igrom umiriti našu agresiju. U poluvremenu smo se pregrupirali, napravili smo neke manje taktičke preinake, na koje, pokazalo se, Rijeka nije imala adekvatan odgovor, pa smo zagospodarili terenom. Ne možemo biti do kraja zadovoljni rezultatom, ali smo pokazali i u ovoj, a i u utakmici protiv Dinama da smo konkurentni najjačim momčadima SHNL-a. Kada se još malo opustimo, jer na početku sezone je uvijek pomalo napeto, bit će bolje i na planu realizacije - kaže Rožman.
Kako sad igra, Osijek se definitivno isplati doći pogledati i podržati. Krenuo je Rožman na dug i neizvjestan put promjene, prije svega karaktera momčadi, i zasad mu dobro ide. Ogledni primjer kako bi Osijek trebao izgledati je Luka Vrbančić. U tom dečku čuči enorman potencijal. On je trenutačno predvodnik te agresivnosti koju momčad pokazuje na terenu. Dobar je bio i Domagoj Bukvić koji je pokretao mnoge akcije na lijevoj strani zajedno s Omerovićem. Njihova dobra suradnja nije novost, vidjeli smo je već i prije, ali na posve drugoj strani terena i u zamijenjenim ulogama. Naime, sada kada su na lijevoj strani, Bukvić igra beka, a Omerović krilo, a dok su korišteni na desnoj strani, bek je bio Omerović, a Bukvić je ordinirao ispred njega. Ipak, potez utakmice ne priprada ni jednom od njih, nego Davidu Čolini, koji je u posljednjim trenutcima susreta izveo neviđenu minijaturu na desnoj strani. Napravio je driblinzima pravi dar-mar u obrani Rijeke, u jednom se trenutku činilo kako ne zna "kud goni", ali je itekako dobro znao. Nakon tog slaloma opalio je s ruba kazenog prostora u donji lijevi kut toliko dobro da je već i komentator na Maxsport TV-u zaustio da je pogodak. No Zlomislić je imao dručije planove. Na kraju je baš vratar gostiju bio junak, a Osijek je zbog toga imao tragičare u svojim redovima. Prije svih Stanislava Šopova, koji je propustio dvije prilike kakve ne bi trebao, a nije impresionirao ni Yannick Toure. Iskusni "kibici" rekli bi "taj se baš nahodao".
No te slabije stvari smo spomenuli tek onako, usput, jer generalni je dojam dobar. Za bolju ocjenu prvih dvaju nastupa nedostaje poneki pogodak i bod više. Valjda će u sljedećim kolima i to biti popravljeno.
