Bijelo-plavi, samo glavu gore! Ovaj poraz treba zaboraviti i nastaviti gaziti našim putem
Rožmanova je momčad pokazala novo, vrlo zanimljivo lice, a ovaj put presudila joj je “kratka” klupa
Nogometaši Osijeka poraženi su na startu nove sezone pred svojim navijačima od zagrebačkog Dinama (0:2). Bila je to utakmica koja se nestrpljivo iščekivala jer su oba suparnika puno toga radila tijekom pripremnog razdoblja.
Na kraju je ispalo po onoj poznatoj - koliko novca, toliko glazbe. Dinamo je ovog ljeta u momčad uložio 15 milijuna eura, a Osijek oko milijun. No, dok je na travnjaku bila prva Osijekova igračka garnitura, to se nije osjetilo. Susret je bio ravnopravan s prilikama na obje strane. Igralo se dinamično, zanimljivo i brzo. Izgledalo je kao borba boksača u, recimo, velter-kategoriji. Puno lakših udaraca koji nisu ozbiljno uzdrmali suparnika. I tako je bilo sve do 15-ak minuta prije kraja susreta. Tada su krenule zamjene igrača, pa se sve više počela osjećati razlika koja je išla na stranu Dinama. Trener Osijeka Simon Rožman nije imao drugih rješenja nego uvoditi veterane (Jugović) ili tinejdžere (Farkaš i Barić), a njegov kolega s druge strane Mario Kovačević u igru je slao prekaljene prvoligaške igrače koji ne samo što su mogli zadržati postojeći ritam nego su ga bili spremni i podignuti.
Glavu gore
Tako je utakmicu presudila Dinamova duža klupa. Pobjedi Zagrepčana nema nikakve zamjerke, a Osijek je baš skupo prodao kožu. Nemaju se Bijelo-plavi čega stidjeti nakon tog susreta. Odigrali su točno onako kako je priželjkivao njihov trener, a vjerujemo i najveći dio one navijačke populacije kojoj je stalo do kluba i momčadi.
Osijek je bio hrabar, tražio je igru, stvarao je prilike, ali ovaj put nije ušlo. I bez obzira što porazi nikada nisu dobrodošli, iz ovog se može izvući doza optimizma, ali samo ako će Bijelo-plavi nastaviti "pržiti" na takav način. Bio je to doista potpun nogometni doživljaj. Pune tribine, kvalitetna i sadržajna utakmica koja se na kraju prelomila na stranu momčad koja je imala više izbora u rosteru. Osijek je pokazao novo lice kakvo ćemo, čvrsto vjerujemo, gledati često ove sezone. Ako se Dinamu mogao suprotstaviti bez straha i posebnog respekta, nema razloga to činiti protiv bilo koga drugog.
- Sadržajna je bila utakmica s obzirom na to da je 1. kolo. Ambijent je bio odličan, a gledatelji su imali što vidjeti. Mi smo bili dobri 75 minuta, željeli smo se predstaviti u novom svjetlu i u tome smo u najvećem dijelu uspjeli. Na kraju je presudila Dinamova širina izbora igrača jer mi nismo mogli parirati njihovim zamjenama i prilično smo pali u završnici susreta. Trenutačno nemamo širinu jer nam je ozlijeđeno nekoliko iskusnih i važnih igrača, ali imamo mladost u koju moramo vjerovati i nastaviti je razvijati. Svime mogu biti zadovoljan osim rezultatom - rekao je Simon Rožman, trener nogometaša Osijeka.
Osječkoj momčadi doista se nema što zamjeriti. Mogu Bijelo-plavi hodati uzdignute glave nakon svega, a sada će biti najvažnije ne izgubiti vjeru u Rožmanov proces. Ovaj put izostao je rezultat, ali ako se nastavi igrati u takvom ritmu i s takvom agresijom, bit će puno više lijepih negoli tužnih dana.
- Sigurno će se kod igrača, nakon poraza, pojaviti određeni upitnici oko načina i modela igre. No demonstrirali smo igru kakvu želimo igrati. Nismo se ustručavali napasti Dinamo visoko, bili smo hrabri i odvažni. Ovaj poraz treba zaboraviti i nastaviti gaziti našim putem. Vjerujem u ovu momčad - podvukao je Rožman.
Odlični Vrbančić, e Omere, Omere...
Osijek je u tom susretu učinio nešto do jučer nezamislivo. Agresivnošću i presingom paralizirao je vezni red Dinama. No nisu se Osječani mogli nositi s Dinamovom desnom stranom napada, gdje su k'o bijesni jurili Valinčić i Lisica. Oba pogotka stigla su s te strane. No zato je Osijek u sredini terena imao odličnog Luku Vrbančića, za kojeg se sad mnogi navijači Dinama vjerojatno pitaju "zašto smo ga olako odbacili". Dominirao je Luka na sredini terena, a Osijekov pad počeo je nakon njegova prisilnog izlaska.
- Osjetio je grčeve u listu, tražio je zamjenu, nakon čega smo malo pali u igri, što je Dinamu bilo dovoljno. Možda su "u crveno" u pitanju snage bili ušli Živković i Toure, ali sam ih želio što duže ostaviti na terenu jer mi je izgledalo dobro - kaže Rožman.
Naravno, bilo je i problema, kod nekih možda i malo treme u početku, poput Stjope Mkrtčjana, koji je otvorio susret s tri vezane pogreške, ali se s vremenom stablizirao. Bukvić se teško nosio s Dinamovim jurilicama, ali to nije nešto neočekivano. Oko Živkovića se puno toga događa, ali treba brže donositi odluke i manje padati po terenu. To s odlukama vrijedi i za Omerovića, koji je mogao biti junak, a na kraju je ipak uzeo lice tragičara. Promašio je najveću priliku na utakmici, ali to i nije toliki problem koliko preležeran pristup obrambenim zadaćama. U redu, ofenzivna igra donosi glamur, ali ono što bi Omeroviću trebalo biti važnije, trenerovo povjerenje zadobit će odgovornom igrom. No sve su to detalji koji neće pokvariti dobar dojam koji je ostavio Osijek.
I sad stižemo do one vječne dvojbe nekadašnjeg Osijekova trenera Milana Đuričića "možemo li mi to ponavljati". Stavom i igrom, naravno, a ne rezultatski...
