Zaboravljeni u sječi, preživjeli i ratove: Šuma kod Drenovaca skriva divove hrasta od 350 godina
U prirodnom su procesu starenja, radi se na očuvanju genetskog nasljeđa
DRENOVCI
Spačvanski bazen - najveći cjeloviti kompleks hrastovih šuma u Hrvatskoj i Europi, koji se prostire na oko 40.000 hektara - u šumi nedaleko od Drenovaca, u srcu Cvelferije, čuva dva posljednja hrasta starija od 350 godina, a do njih vodi poučna staza.
Posljednji spačvanski divovi u prirodnom su procesu starenja i biološkog odumiranja, što je neizbježan dio njihova životnog ciklusa. Kada toliko staro stablo jednom prirodno padne, prema pravilima zaštite, neće biti uklonjeno. Ostat će ondje gdje je raslo stoljećima. Drvo će se postupno raspadati i vraćati šumskom tlu, postajući životni prostor brojnim organizmima i ponovno ulazeći u prirodni ciklus šume.
Posljednji preživjeli
Pokrenut je projekt kojim se pokušava sačuvati njihovo genetsko nasljeđe. Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Vukovarsko-srijemske županije u suradnji s Hrvatskim šumarskim institutom radi na stvaranju novih primjeraka koji bi bili genetski istovjetni povijesnim hrastovima. S njihovih krošanja prikuplja se biljni materijal, što zbog veličine i starosti stabala nije jednostavan posao. Cilj je dobiti mlade primjerke koji bi nakon prirodnog odumiranja starih hrastova mogli biti posađeni na njihovim izvornim mjestima. Ako projekt uspije, posljednji spačvanski divovi neće dobiti samo nasljednike. Njihova priča mogla bi ponovno početi rasti iz istoga tla.
Riječ je zasigurno o jednom od fascinantnih prirodnih lokaliteta istoka Hrvatske, a priča koja je počela prije više od tri i pol stoljeća slučajnim odustajanjem od sječe danas povezuje stoljetne hrastove, Spačvansku šumu, Camino Vrata Hrvatske i cikloturističke rute Vukovarsko-srijemske županije. Spačvanski bazen i golemo zeleno prostranstvo između Save i Dunava jedno je od najvrjednijih prirodnih područja hrvatskog istoka, a hrast lužnjak stoljećima je ondje oblikovao krajolik, gospodarstvo i život ljudi. Dva posljednja hrasta starija od 350 godina posljednji su živi predstavnici skupine koja je nekada imala dvanaest stabala. Preživjeli su velike sječe, ratove i generacije koje su živjele uz Spačvansku šumu. Do njih vodi poučna staza duga samo 498 metara, uređena edukativnim sadržajima i odmorištima, a na njezinu kraju posjetitelje čeka susret s jednim od najzanimljivijih živih spomenika slavonske prirode.
Najimpresivnije - vrijeme
Priča o spačvanskim divovima zvuči gotovo kao legenda. Nakon Drugog svjetskog rata intenzivno su se sjekli preostali stari hrastovi iznimnih dimenzija. Drevna stabla dosezala su prsne promjere veće od jednog metra i visinu veću od 30 metara, a kvalitetan slavonski hrast bio je jedan od najvrjednijih prirodnih resursa toga područja. Bio je gospodarski resurs, materijal od kojega se gradilo, izvor prihoda i neraskidiv dio identiteta ljudi koji su živjeli uz šumu. Prema starim zapisima i usmenoj predaji, tijekom jedne oštre zimske sječe radnici su uoči božićnih blagdana ostavili dvanaest hrastova. Planirali su se vratiti nakon blagdana i dovršiti posao. Tih dvanaest "sretno zaboravljenih" stabala nastavilo je rasti i ono što je tada možda bilo samo splet okolnosti, desetljećima poslije pokazalo se nevjerojatnim darom prirodi. Skupina starih stabala hrasta lužnjaka u blizini Drenovaca službeno je zaštićena kao spomenik prirode još 1961. godine.
Preostala dva stabla nisu posebna samo zbog starosti i impresivnih dimenzija, spačvanski su divovi posljednji živi svjedoci nekadašnjih starih slavonskih hrastovih šuma prašumskog tipa. I danas, reći će mnogi, kada zastanete pred tim divovima, shvatite kako nije najimpresivnija njihova veličina, najimpresivnije je vrijeme. Dok posjetitelj pred njima provodi nekoliko minuta, njihovo se trajanje mjeri stoljećima.
