PUNITOVCI/KRNDIJA

Bivše jedino državno selo u Hrvatskoj, Krndija, zasigurno je naselje u Đakovštini s najviše čestica, zemljišta u vlasništvu lokalne samouprave, koje joj je prenijela država, te je Općina Punitovci svojevremeno raspisala i natječaj za njihovu prodaju radi stambene izgradnje.

U istoj ulici

Riječ je tada bilo o 80-ak prodajnih stavki, a dosad ih je prodano nekoliko s tim da je Općina tu vidjela i jedinstvenu priliku da se na ime postojećih zemljišta javlja na pozive, programe stambene izgradnje, kako Osječko-baranjske županije tako i države, te da selu omogući opću revitalizaciju, stambeni i demografski oporavak. Naime, prema posljednjem popisu stanovništva Krndija službeno ima 39 stanovnika, ali realno ih je tu nešto više od 20. No, za javnu stambenu izgradnju prethodno Krndiji treba dovesti vodovodnu mrežu, kao dio osnovne infrastrukture. Selo od infrastrukture ima cestu, električnu energiju, telefon, uključena je u odvoz otpada na području općine. Ima i groblje, mali društveni dom, no nedostaje voda, dok ostala tri sela u punitovačkoj općini imaju izgrađenu vodovodnu mrežu.

- Za stambeni program Osječko-baranjske županije "Naša Slavonija i Baranja – naš dom" prijavili smo pet čestica u Krndiji, za pet kuća, a u ući ćemo po rješavanju, kao i još neke općine. Čestice predviđene za tih pet kuća u istoj su ulici, a gdje će se preko javnog poziva Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine tu graditi i stambena višekatnica sa šest stanova – kaže stručna suradnica u Općini Punitovci Tihana Duvnjak.

Sva bi ta gradnja tekla u ulici prema Punitovcima. No, prethodno, Krndiji treba dovesti vodovodnu mrežu, na čemu Općina već radi. Duvnjak kaže kako je projektna dokumentacija napravljena s tim da u taj projekt odvodnja nije uključena.

Prva montažna kuća

Specifičnost je u tome što je vodovodni krak prema Krndiji za sve te projekte, kao i druge planove u budućnosti i cjelovitu revitalizaciju tog sela potreban, no već sada je jasno da ga neće pratiti isplativost, neka značajnija iskoristivost s obzirom na mali broj potrošača. Demografski ne ohrabruje ni činjenica da u ovom trenutku u selu nema ni školaraca, djece. No, interesa ljudi, obitelji sa strane, za život u Krndiji, onih željnih mira i života u prirodi, ima, a interes za život, barem onaj nakon mirovine, vlada i među pojedinim bivšim Krndijašima, odnosno onima koji su, kao pripadnici tamošnje njemačke zajednice koja je bila većina u selu do sredine '40-ih godina prošlog stoljeća, prisilno raseljeni pri završetku Drugoga svjetskog rata. Selo je tada pretvoreno u logor za Folksdojčere, a crkva, veličinom druga u Đakovštini, odmah poslije katedrale sv. Petra u Đakovu, granatirana. Potom je država tu naselila koloniste, a imovina je sve donedavno bila državno vlasništvo. Nakon što je država vlasništvo prepustila Općini, a ona potom stanovnicima, u drugoj fazi priče o Krndiji namjera je demografski ju dići.

- Ljudi koji su kupili zemljište, a koji su u Njemačkoj, izgradili su i prvu montažnu kuću u Krndiji – kaže Duvnjak i dodaje kako je nekretnina, predviđena za gradnju šest stanova u Krndiji, predana u posjed.