Legendarni Ćiro i dalje je izložen kiši i snijegu
Izgradnja nadstrešnice iznad Ćire procijenjena je na 50.000 eura
Sunčeve zrake i ostali atmosferski utjecaji smrt su za kompoziciju koja bi, u svakom slučaju, trebala biti zaštićena izgradnjom nadstrešnice, rekao je još sredinom listopada 2019. godine Dinko Cindrić, voditelj restauracije legendarnog vlakića Ćire, koji se tada, nakon trogodišnje restauracije u Slavonskom Brodu, u tvrtki Remont i proizvodnja željezničkih vozila (RPV), inače u vlasništvu HŽ-a Cargo, vratio u Beli Manastir.
S njim se složila i Mirela Ravas, dipl. etnologinja i antropologinja iz MKRH - Konzervatorskog odjela u Osijeku. Približno sedam godina kasnije Ćiro je i nadalje izložen kiši i snijegu. Unatoč brojnim prijavama na natječaje Ministarstva kulture.
- Odbijaju nas jer to ne smatraju prihvatljivim troškom, koji je, prema procjenama, 50-ak tisuća eura. Stoga ćemo kompletnu dokumentaciju opet prijaviti na natječaj i čekati zeleno svjetlo - kaže gradonačelnik Belog Manastira, Igor Pavelić, podsjećajući kako je riječ o zaštićenom kulturnom dobru. Još prije nekoliko godina iz belomanastirske gradske uprave poručivali su kako je izrađena projektna dokumentacija kojom se planira izgradnja nadstrešnice radi zaštite obnovljene kompozicije kako bi se produžio obnovljeni izgled zaštićenog kulturnog dobra.
“Grad Beli Manastir projekt je prijavio na natječaj resornog ministarstva, ali on, nažalost, nije prošao", isticali su tada. Doduše, Ministarstvo je za njegovu obnovu izdvojilo ne tako mali iznos, a prema riječima Zorana Kirhofera, višeg restauratora, nadzornika i planera radova na Ćiri, njegova je obnova bila iznimno zahtjevan posao. Drvenarija je bila gotovo potpuno trula, prepuna crvotočine, piljevine i mahovine. Zbog naslaga lišća krovovi su bili truli, ali je katran na njima uspio spriječiti jače prodiranje vode u unutrašnjost vagona. Kada se Ćiro 2019. godine vratio u Beli Manastir, svi su smatrali da je to svojevrsni happy end ''muka po Ćiri'' koji je, kao izložbeni primjerak, godinama bio smješten u krugu nekadašnje beljske Šećerane, odnosno nesuđene prve hrvatske škrobare. A kada će njegovim "mukama" konačno doći kraj - pokazat će vrijeme.
Podsjetimo, legendarni je vlakić kompozicija sastavljena od parne lokomotive iz 1952. godine i tri pripadajuća vagona. Vlak - parna lokomotiva “Đuro Đaković”, tbr. 343, i tri putnička vagona jedini su sačuvani dio nekadašnjeg voznog parka beljske željeznice koja je povezivala sve poljoprivredne uprave s tvornicama za preradu poljoprivrednih sirovina. Desetljećima je bio izložen zubu vremena, a kada je proglašen stečaj tvrtke GP & Partners (koja je trebala otvoriti spomenutu škrobaru), Ćiro se našao u stečajnoj masi tvrtke. Stečajna upraviteljica GP-a, Živka Posavac, uz pristanak odbora vjerovnika, u travnju 2013. godine darovala ga je Gradu Belom Manastiru.
