ĐAKOVO

Židovska obitelj Frank, do Drugoga svjetskog rata poznata đakovačka obitelj, počevši od poznatog gospodarstvenika i ne samo u đakovačkim nego i okvirima tadašnje Virovitičke županije imućnog Mayera Franka, pa potom njegovih sinova i unučadi, osim natpisa na grobnici na ovdašnjem Židovskom groblju, od subote, 7. lipnja, imat će još jedan spomen. Tada će, u Nazorovoj 2, kod Mimoze, biti postavljen Kamen spoticanja za Rubena Franka (1926. - 1942.), Mayerova unuka, žrtvu holokausta, koji je skončao u Auschwitzu.

Ustupljeno

Logor

U spomen na taj mladi, tako okrutno ugašeni život Ogranak Matice hrvatske u Đakovu pozvao je na subotnji program, koji počinje u 10 sati. Osim postavljanja Kamena spoticanja za Rubena, u Gradskoj knjižnici i čitaonici izložba je i film "Priča o dječaku". Podataka o đakovačkim Židovima nije odviše, no zna se da su Rubenovi roditelji Josip i Ruža, r. Goldberger, 1942. ubijeni u Jasenovcu, a Ruben i supruga strica Luje, Neli, s dvoje djece u Auschwitzu, također 1942. Žrtva holokausta je i stric Lujo. Preostali dio obitelji, među kojima i Rubenov brat Rafael i sestra Rut koje je majka poslala rodbini Glesinger u Osijek gdje su dočekali kraj rata, preživio je.

- Odabrali smo Rubena Franka, jedan mladi život, u ime sve djece stradale u holokaustu - kaže predsjednik Ogranka MH u Đakovu Robert Francem o izboru baš tog 16-godišnjaka za Kamen spoticanja. Program u Knjižnici priredile su Ines Jančula i Mira Racić.

O Frankovima i njihovu stradanju svojevremeno je u Zborniku Muzeja Đakovštine pisao Branko Ostajmer.

Rubenov djed Mayer stiže u 19. stoljeću u Đakovo iz Mađarske, odnosno Baranje. Ima tvrtku, trgovinu žitaricama i drugim poljoprivrednim proizvodima. Njegov poslovni, ali i društveni i drugi angažman te aktivnosti u vjerskom životu nastavljaju trojica sinova. U Đakovu je sinagoga, tik uz nju zgrada Bogoštovne židovske općine..., a židovske obitelji, uz ostale, čine napredno, građansko Đakovo. Sve do 1941. Sinagoga i zgrada Bogoštovne židovske općine spaljene su 19. travnja, dan uoči Hitlerova rođendana. Prethodi tome uvođenje ponižavajućih pravila za Židove - kada i gdje se (ne) smiju kretati, zabrane sjedenja i na klupi na javnom mjestu, kada smiju u kupnju, nošenje žute oznake... Nasljednicima Mayerove tvrtke - braći Josipu i Luji, tvrtka je oduzeta, a oni izvlašteni. Tvrtkom i nekretninama Frankovih potom je raspolagala Državna riznica NDH.

GOJKO MITIĆ

Pismo

Najprije su u studenome 1941. uhićeni Josip i Lujo Frank. Bili su odvedeni u logor Jasenovac, iz kojega se više nisu vratili. Početkom 1942. ustaške vlasti naložile su da se kod Tenje izgradi naselje koje je trebalo biti geto za osječke Židove, a brzo se pokazalo da je to zapravo sabirni, tranzitni logor za brojne Židove iz Osijeka, Đakova... za put bez povratka. I Rubena je zapalo da gradi naselje/logor da bi potom u njemu i završio, kao i Ruža Frank, koja mu nije bila majka. Njegova majka Eda rano je umrla pa se Rubenov otac ženi Edinom sestrom Ružom, s kojom je imao još dvoje djece - Rut i Rafaela. U kolovozu 1942. manji dio logoraša iz Tenje otpremljen je u Jasenovac, a veći u Auschwitz.

Uoči zatočenja Ruže i Rubena Franka u Tenji, bili su učinjeni napori da se iz NDH barem, kao dijete, izvuče Ruben. Posrijedi je bila akcija spašavanja židovske djece od 10 do 16 godina, a inicirala ju je imućna filantropkinja Marija Bauer rođ. Mehman iz Istanbula, podrijetlom Vinkovčanka. Čuvši za to, Ruben 1941. piše rođaku Hansu Glesingeru pismo. Iza dječakovih riječi - vapaj, zebnja, neizvjesnost. "Evo nemoj se začuditi što sam se ja usudio pisati. Imam jednu malu molbu na tebe, a ta [je] da mi napišeš adresu gđe Bauer...", piše Ruben.

Da stvar bude tragičnija, ime Rubena Franka našlo se na popisu djece predviđene za iseljenje iz NDH, sastavljenom 2. lipnja 1942., no do provedbe tog nauma proteklo je mnogo vremena, previše da bi se Ruben i još mnogo židovske djece spasilo.