BM Taxi - jedini taxi u Belom Manastiru
BM Taxi na cestama godinu i pol: Osim velikih izdataka, smeta vožnja “na crno”
Tijekom prošle godine BM Taxi ostvario je približno 5200 vožnji. Za vožnju do 4 kilometra treba izdvojiti 4,5 eura
U rujnu 2023. godine prvi je putnik sjeo u BM Taxi, jedinu belomanastirsku tvrtku kojoj je ''opis posla'' taksi-prijevoz.
Dogodilo se to nakon višegodišnjeg ''taksi-posta'' u jedinom baranjskom gradu, budući da je Cammeo Taxi, vrlo brzo nakon što je 2015. godine započeo taksiranje, prestao raditi. I to je jedan od razloga zbog kojega BM Taxiju mnogi nisu predvidjeli lijepu budućnost. No, nakon godinu i pol njihovi autmobili još ''krstare'' gradskim ulicama, a i dalje. Situacija, doduše, nije baš blistava, ali zasad ne planiraju zatvaranje.
- Da smo zadovoljni, baš i nismo, no preživljavamo - ukratko objašnjava Renata Ribić, vlasnica BM Taxija, ujedno i jedna od dvoje zaposlenika tvrtke. Prošle godine, kaže, sukladno računima, ostvarili su približno 5200 vožnji, a u prvoj godini poslovanja (od rujna do prosinca) bilo ih 1900.
- Radimo samo suprug i ja, jer si novo zapošljavanje zasad ne možemo priuštiti. Imali smo tri automobila, ali zbog zakonskih odredbi koje kažu da ne možemo voziti s Euro 5, sada smo na dva vozila - kaže Renata, ističući kako su u pogonu Golf i Škoda automatic. Žali se kako su davanja prilično velika, počevši od osiguranja vozila i putnika, preko redovitog održavanja vozila, pa sve do plaćanja kredita.
- Na svu sreću, nismo imali nijednu prometnu nezgodu ni veći kvar. Oni manji su uobičajena stvar i vrlo brzo ih otklanjamo. Naši su automobili u besprijekornom stanju, a veliku pozornost posvećujemo higijeni vozila - kaže.
Najviše ih muči taksiranje "na crno''. Svjesni su, nastavlja, da će prijatelj prijatelju učiniti uslugu i voziti ga po gradu, ali ne može shvatiti ljude koji 10 eura naplaćuju odlazak u trgovinu i nazad.
- Svako malo čujemo takve priče. A oni koji se koriste takvim uslugama ne znaju, primjerice, da bi nama trebali platiti manje - dodaje, objašnjavajući kako je od prošlogodišnjeg rujna cijena vožnje u njezinu taksiju 4,5 eura za 4 kilometra, bez obzira na to je li riječi o gradskoj ili međugradskoj vožnji. Mušterije najčešće traže vožnje do liječnika, u ljekarnu, trgovinu ili na kolodvor. Putnici su većinom starije osobe, ali ima i mlađih, koji obično odlaze na treninge ili na praksu u beljski Remont, smješten na izlazu iz Belog Manastira u smjeru Osijeka.
Stariji Belomanastirci, kao i oni koji su u grad dolazili, sigurno se sjećaju da je Beli Manastir sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća imao taksi-službu. Belomanstirski taksist bio je pokojni Emil Marov. Prve vožnje krenule su oko 1969. godine. Radio je tijekom sedamdesetih, a kasnije se tim poslom počeo baviti Nazmi Alija. No, začeci ''taksiranja'' u Belom Manastiru ipak datiraju od još ranijih vremena. Usmena predaja kaže kako je nekadašnji vlasnik mlina i hotela Adica na sadašnjem željezničkom i autobusnom kolodvoru, Đuro Lang, zaposlio čovjeka koji je ljude razvozio po okolnim selima, s kojima tada nije bilo nikakvih prometnih veza. Sve se događalo od početka tridesetih godina prošlog stoljeća pa do početka Drugoga svjetskog rata.
