Svakodnevna poskupljenja krajem 80-ih: Hiperinflacija, cijene nezamislivo galopirale
U kolovozu 1989. inflacija je dosegnula nevjerojatnih 893 posto
Poskupljenje kruha, mesa, električne energije, ili, jednostavnije, svega što se može kupiti, najčešći su naslovi koji su se krajem 80-ih mogli pročitati u dnevnim novinama, pa tako i Glasu Slavonije.
Gotovo nemoguće bilo je pratiti što je i koliko poskupjelo jer bila je to svakodnevna pojava, a cijene su se doslovno mijenjale preko noći. Glasovi novinari često su provodili i ankete među građanima o poskupljenju i, očekivano, svi komentari bili su negativni, a većina radnika i umirovljenika gotovo na pragu očaja kako će izgurati još jedan mjesec s malim primanjima i galopirajućim poskupljenjem.
Kako se moglo iščitati, građane je najviše pogađalo poskupljenje struje, jer ona je, kako su mnogi od njih kazali, bila najveći trošak za ionako preskromne kućne budžete. Slikovito, umirovljenica čija je mirovina iznosila 77.600 dinara za mjesečnu ratu struje morala je izdvojiti 25.000 dinara.
Cijene struje stalno su rasle, tako je od 1. srpnja 1989. cijena po kilovatu u kućanstvima bila šest puta skuplja nego 1988., a od 16. studenoga 1987. za 260 tisuća kućanstava na području osječke Elektroslavonije struja je poskupjela za 69,4 posto.
Uz struju poskupljivalo je i sve drugo, te je nemoguće na jednoj stranici teksta nabrojiti sve, stoga prenosim samo dio poskupljenja koja su krajem 80-ih objavljena u Glasu Slavonije.
Godine 1987. grijanje u Osijek poskupjelo je za 57,4 posto. Iste godine stanarine su narasle za 90 posto, u rujnu 1989. narasle su za 200 posto, a u studenom i prosincu za još 25 posto. Te je godine voda poskupjela za 31,8 posto. Gradski je prijevoz u rujnu 1987. godine poskupio za 54 posto, a 1989. za 76,8 posto, pa su samo za njega građani morali izdvojiti deset posto mjesečnog dohotka.
Između lipnja 1988. i 1989. godine krumpir je poskupio 4,2 puta, marelice 5,9 puta, salata "samo" 2,7 puta, špinat 3,2 puta, ulje 10,3 puta, televizori u boji 5,4 puta, perilice rublja 5,7 puta, a rekorder je bio šećer - 17,5 puta.
Poskupjela je i ljepota, tako je lak za kosu s 18.810 dinara skočio na 31.350 dinara, a ruževi za usne Markins s 9400 dinara na 11.495 dinara.
Sve je to, naravno, prouzročilo visoku inflaciju, koja je 1987. iznosila 118 posto, a troškovi života porasli su za 170,6 posto. Sljedeće dvije godine bilo je još gore, u kolovozu 1989. stiglo se do nezamislive inflacije, od čak 893 posto.
Kada se čitaju sve te brojke, gotovo je nevjerojatno da su ljudi uspjeli preživjeti kraj 80-ih te se unatoč enormnim cijenama i dalje grijati, jesti i voziti automobile na skupo gorivo.
Ako se oslonim i na svoja dječja sjećanja, ništa mi nije nedostajalo, ili, bolje rečeno, roditelji su mi priuštili većinu toga što sam željela.
U čemu je bio trik, nemam pojma!
