Početkom 80-ih u Osijek je stigao aerobik - oblik tjelovježbe, ali koji je tada bio mnogo više od toga, jer rijetko koja žena ili djevojka nije se željela okušati u toj američkoj novotariji, i to u prigodnom modnom izričaju. Aerobik je prvo počelo koristiti američko ratno zrakoplovstvo, a odmah nakon njega i danas poznata glumica Jane Fonda. Nije trebalo dugo da aerobik groznica zavlada gotovo cijelim svijetom, pa tako i bivšom Jugoslavijom.

Vježbalo se u školskim dvoranama, prostorima tadašnjih mjesnih zajednica te u fitnes klubovima, koji su se polako počeli otvarati i u Osijeku. Kao i danas, vježbalo se u grupama uz trenericu, a nezaobilazna je bila i glasna glazba, kao i odjeća koja je sve morala pratiti.

Tako su i Osječanke vježbale u tajicama uglavnom fluorescentnih boja, preko kojih je išao bodi, s trakama u kosi, ali i dobro poznatim štucnama. Uz sve, nezaobilazan je bio postojani make up, jer ovdje nije bila bitna samo vježba već biti viđen, i to u što boljem izdanju.

U Hrvatsku je iz Amerike aerobik prva donijela plesačica i koreografkinja Vesna Mimica, koja je odmah prozvana naša Jane Fonda. Otkrila ga je u američkom centru u Milanu 1981. godine. Odmah joj se svidio, smislila je nekoliko koreografija i već na prvi poziv u Zagrebu joj se odazvalo više od 200 žena i tako je započela aerobik groznica diljem Jugoslavije, i bilo je nemoguće pronaći trenerica koliko ih je u tom trenutku bilo potrebno. Stoga je Mimica vježbe snimila na kasete na kojima je uz glazbu tumačila kako se izvode vježbe.

Vesna Mimica

Za razliku od stranih izdanja na kojima se koristila glazba iz pop-hitova, za Mimičinu kasetu glazbu je skladao poznati hrvatski skladatelj Afli Kabiljo. Stvorio je originalnu, namjensku instrumentalnu glazbu koja je bila spoj synth-popa, space-disca i jazz-funka i pratila je strukturu treninga.

Uz Mimicu je 1983. godine audiokasetu s vježbama aerobika snimila i tada popularna jugoslavenska glumica Milena Dravić. Zahvaljujući njima, ali i nedostatku educiranih trenerica, brojne Osječanke dnevne boravke u večernjim satima pretvarale su u improvizirane dvorane u kojim su gotovo pobožno pratile svaki pokret i uz pokoji glasni uzdisaj pokušale ga izvesti baš onako kako su vješto činile Mimica i Milena.

Aerobik groznica postala je i novinarska tema, pa je tako uz ostalo Glas Slavonije proveo anketu među Osječankama koje su kazale kako na aerobik idu ponajprije zbog zdravlja, kao i da su vježbe odlične, ali i pomalo teške te kako se nakon treninga osjećaju mnogo bolje.

Krajem 80-ih izvijestio je Glas i o osječkih fitness klubovima, uglavnom ih kritizirajući zbog neuvjetnog prostora i nedovoljnog stručnog nadzora.

Kao izvrsne, izdvojio je samo tri fitness kluba, i to najstariji body building klub “Atletik” u Ulici Rade Končara, koji je pohvalio zbog odlične opremljenosti spravama. Izdvojili su glasovci i pomalo ekskluzivan fitness studio u hotelu Central, koji se prostirao na 150 četvornih metara i bio po mjeri svjetskih klubova, ali i da je članarina bila preskupa. Treći fitness klub koji su izdvojili Glasovi novinari bio je u Studentskom centru, a vodili su ga treneri atletskog kluba Slavonija. Ondje se uz nadzor trenera nudio cjelovit trening od razgibavanja do vježbi na spravama i na kraju opuštanja u sauni.