Kao da je bilo jučer: 60 godina mature čuvenoga IVk1
Nakon što su davne 1966. posljednji put zalupili vratima bivše Tehničke škole "Ruđer Bošković", sadašnje donjogradske Obrtničke škole, maturanti kemijskog IVk1, kojem su nadjenuli titulu čuveni i zbog naknadnih fakultetskih dosega i društvenog doprinosa, dogovorili su se za uobičajene sastanke svakih pet godina. S obzirom na njihovu čvrstu prijateljsku povezanost, to se i ostvarivalo redovito, osim tijekom Domovinskog rata ('91.) i potom pandemijske 2021. Tako je subotnji susret bio jubilarni, deseti, s uvijek istim dnevnim redom: evociranje srednjoškolskih dana, priče o događajima iz minulih godina i, dakako, o zdravlju. Jer u podrumskom su prostoru restorana u središtu Osijeka ovaj put za stol sjeli – 78-godišnjaci. Točnije, većinom 78-godišnjakinje, jer je blažen među ženama, kolegicama Spomenkom Kovač (Bojanić), Branislavom Havelkom (Jelinek), Bernardicom Šerugom (Lazanin), Dragicom Opačak (Mustapić), Blaženkom Bertić (Prša), Jelom Bolić (Ranisavljević) i Marijom Ivezić (Šušnjara), bio potpisnik ovih redaka Dragutin Kerže. Nažalost, s tugom se spominjalo kolege koji više nisu među živima: Grozdanu Luetić (Dumančić), Mariju Zelić (Artuković), Ljilju Stanišić (Grubić), Zvonimira Krnjakovića, Željka Kržeka, Ivana Lukačevića, Borivoja Đukića i Vojislava Popovića, nadasve (sve) profesore (Mućo, Maks, Jelica, Zdenka S., Klara P., Senko, Štulika, Folbert...), s mnogo empatija bolesne Hedvigu Petković (Jelinek), Višnju Juranić (Roksandić), Zvonka Eraka i Ninoslava Dubičanca te one s nepoznatim adresama ili kojima nije odgovarao termin dolaska. U vrijeme srdačna razgovora, začinjenog nizom prelijepih uspomena i nezaboravnih dosjetki iz školskih klupa, labosa i iščezle jenke s maturalne zabave u "Royalu", uspostavljena je učestala mobitelska veza s Australijom, s Marijanom Masinović (Rukavinom) i Italijom, s Anicom Gamza (Grabar), te povremena s Valburgom Kanazir (Miko).
Sentimentalne Cesarićeve stihove izrečene prije desetljeća u restoranu na drugom kraju grada ovaj put nitko ni da spomene: "Uživaj staru, divnu noć,/Što ustade iz onog svijeta,/Kad život bješe hrpa sna/U srcu od osamnaest ljeta."