U donjomiholjačku srednju školu išlo se čak i s Korčule
Okupila se treća generacija Strojarsko-poljoprivredne škole osnovane 1960., jedinstvene u tadašnjoj državi
U Donjem Miholjcu održan je susret nekadašnjih maturanata Strojarsko-poljoprivredne škole, koji su obilježili veliku i rijetku obljetnicu – 60 godina mature. Emotivno okupljanje generacije koja je školu pohađala od 1962. do 1965./66. godine proteklo je u znaku veselja, uzbuđenja, prisjećanja na anegdote iz školskih klupa, ali i brojne zajedničke trenutke izvan škole jer prijateljstva stvorena u školskim danima ne blijede ni nakon šest desetljeća, piše Miholjština.info.
Kako su istaknuli sami “maturanti”, Strojarsko-poljoprivredna škola osnovana je 1960. godine na zahtjev tadašnjih poljoprivrednih kombinata i zadruga radi stručnog obrazovanja kadra za rad i održavanje poljoprivredne mehanizacije. Većina učenika bili su stipendisti tadašnjih PIK-ova i poljoprivrednih organizacija, pa nakon završetka školovanja gotovo nitko nije imao problema sa zapošljavanjem. Generacija koja je upravo obilježila 60 godina mature bila je treća generacija škole. U školskoj godini 1962. upisana su dva razreda s ukupno 41 učenikom, među kojima su bile i četiri djevojke. U Donjem Miholjcu stekli su obrazovanje i sazrijevali u odrasle ljude. Danas, kao 80-godišnjaci, rado se vraćaju kako bi bar nakratko ponovno proživjeli dane mladosti.
Pamte toplinu ljudi
Iako su se rijetko okupljali, posljednjih godina osjećaju sve veću potrebu za redovitim susretima. Prvi susret generacije organizirali su za pedeset godina mature, zatim ponovno nakon pet godina, a potom su odlučili sastajati se svake godine, druge subote u svibnju, jer ih je, nažalost, sve manje. Na 60. obljetnici mature željeli su susret podignuti na višu razinu, pa su pozvali gradonačelnika Dražena Trcovića, direktoricu miholjačke Turističke zajednice Meliju Vidaković i Nenada Perića, ravnatelja Srednje škole, nasljednice nekadašnje strojarske škole, ŠUP-a i gimnazije.
Drago Žabica prisjetio se kako je 1960-ih donesena odluka o njegovu odlasku u Donji Miholjac. U to vrijeme djeca nisu sama birala životni put, odlučivali su uglavnom roditelji vodeći se time pokazuje li dijete sklonost prema nekom zanimanju. Tako je i on, kao 15-godišnjak s Korčule, krenuo na dalek put prema Slavoniji. Najprije trajektom do Splita, zatim vlakom do Zagreba, pa dalje prema Donjem Miholjcu. Bio je to prvi put da se odvojio od roditelja i napustio rodni kraj. Dolazak u Donji Miholjac bio je težak i emotivan. Nije poznavao nikoga, nije bio naviknut na drukčiji govor ni običaje. Govorio je korčulanskim dijalektom i teško se sporazumijevao. Smjestili su ga u učenički dom, a prve dane obilježili su tuga i nostalgija za domom. Ipak, brzo se aklimatizirao. Zavolio je Slavoniju, ljude i slavonsku kuhinju, a upravo su mu godine provedene u Donjem Miholjcu među najljepšima u životu. Žabica se prisjeća kako je prije dolaska bio pomalo nestašan, pa su roditelji vjerovali da će ga život daleko od kuće “opametiti”. Razdoblje provedeno u Donjem Miholjcu opisuje kao zlatno doba mladosti, vrijeme najlon-košulja, traperica, marama i prvih izlazaka. Počeo je sam zarađivati za džeparac, a tada je, kako kaže uz osmijeh, počeo i pušiti, pa su troškovi postali još veći. Nakon završetka škole odmah je počeo raditi. Zaposlio se u poljoprivrednoj zadruzi na Korčuli, koja je surađivala s velikim poduzećima, posao ga je često vodio prema Slavoniji, pa je gotovo svaki put svraćao u Donji Miholjac kako bi posjetio školu, nastavnike i prijatelje. Grad mu je ostao duboko u srcu. Posebno pamti toplinu ljudi iz grada i Viljeva, Lacića, Đurđa i drugih mjesta. Mještani su ih prihvatili kao svoju djecu, pozivali ih kući i brinuli se za njih. Kaže kako će svima njima ostati zahvalan do kraja života jer su mu uljepšali najvažnije godine odrastanja.
Dok postoji bar jedan
Josip Crnčević prisjetio se kako je njihova škola bila jedina takve vrste u tadašnjoj Jugoslaviji. Posebno je spomenuo prijatelje koji su dolazili iz raznih krajeva, kao i dječačke šale i smicalice, ali je naglasio kako nikada nisu uništavali imovinu. Dodao je kako ne može reći da je sreća imati 60. obljetnicu mature, jer to znači da su svi već u poznim godinama, no iznimno mu je drago ponovno vidjeti ljude s kojima je proveo mladost. Ostali su u dobrim odnosima, povremeno se čuju i posjećuju kada prolaze kroz naselja u kojima netko od njih živi. Zaključio je kako će se nastaviti sastajati svake godine, sve dok postoji bar jedan koji će doći i održavati uspomene.
Ravnatelj Srednje škole Donji Miholjac Nenad Perić istaknuo je kako se tijekom svojih trideset godina rada u srednjoj školi prvi put susreo s proslavom 60. obljetnice mature. Naglasio je kako je nekadašnja Poljoprivredno-strojarska škola u Donjem Miholjcu bila poznata diljem bivše države te da su u nju na školovanje dolazili učenici iz svih krajeva bivše Jugoslavije, pa i s otoka. Ovakvo je okupljanje, rekao je, vrlo rijetko i iznimno vrijedno jer svjedoči o dugoj tradiciji srednjoškolskog obrazovanja u Donjem Miholjcu, koja je lani obilježila 135 godina postojanja, kako neki od današnjih djelatnika škole nisu bili ni rođeni u vrijeme kada su ovi maturanti završavali školovanje, što cijelom događaju daje dodatnu posebnost.
Gradonačelnik Donjeg Miholjca Dražen Trcović rekao je da se pozivu gospodina Drage Žabice rado odazvao. Istaknuo je kako ova obljetnica potvrđuje dugu i kvalitetnu tradiciju srednjoškolskog obrazovanja u Donjem Miholjcu. Posebno ga veseli što se ljudi iz raznih krajeva i dalje okupljaju te njeguju prijateljstva i uspomene iz školskih dana. Čestitao im je na obljetnici te poželio još mnogo ovakvih susreta i da se u Donjem Miholjcu uvijek osjećaju lijepo, baš kao u svojoj mladosti.
Direktorica Turističke zajednice Melia Vidaković čestitala je veliku obljetnicu te “maturantima” uručila prigodne poklone lokalnog OPG-a kao simbol tradicije, domaće proizvodnje i slavonske gostoljubivosti, navodi Miholjština.info. D.S.R
